03 март 2013

Analiza PXD Biopiramide: 3.4 Osnovno objašnjenje grafikona sa izveštajima

Grafici sa sesija ovoga istraživanja izabrani su sa ciljem boljeg razumevanja rezultata ispitanika u glavnoj i kontrolnoj grupi. Vrednovanje ispitivanja u osnovi se odvija na osnovu statistički obraĐenih podataka sa merenja koja su ušla u zapisnike. …

U principu u zapisnicima sa merenja sa svake sesjie predstavljeni su sledeći signali vegetativnog nervnog sistema kao linijski gtafikon:
  • SC/GSR – vrednost kožne provodljivosti (mereno u   µSiemens) – siva boja
  • Temperatura kože ( mereno u celzijusovim stepenima) – crvena boja
  • Srčani otkucaju (po minuti) – ljubičasta boja
  • Amplituda volumena pulsa (predstavlja razliku između maksimalne i minimalne količine krvi u okviru jednog srčanog otkucaja) – zelena boja


U svakom grafikonu x-osa predstavlja vreme u minutama, dok za svako od ovih merenja u zavisnosti od maksimalnih mernih vrednosti postoji zasebna i-osa.

Izveštaj sa svakog pojedinačnog merenja po pravilu se predstavlja u trajanju od 10 minuta. Horinzotalne fusnote predstavljaju zabeleške o nekim osobenim akcijama kod pojedinih ispitanika u za vreme trajanja procedure.

Svaka od predstavljenih krivih linija za signale meri se sa skalama od najmanje 24 mernih jedinica po sekukndi i predstavlja se na jedan precizan način. Merne vrednosti se

utvrđuju u skladu sa priznatim matematičkim metodama u svakom ternutku evaluacije merenja preko BioTrace+ softvera i posledično su prikazani za svaki signal u zasebnoj tabeli.

Posmatranje statističkih vrednosti standardnih devijacija može da nam da podatke koji govore o promeni geometrijske statičnosti signala u procesu harmonizacije. Za postupak koji se ovde opisuje ovo može da bude interesantno u slučaju praćenja promene temperature kože.

Ispitivanja broja srčanih otkucaja u minuti u jednom biološkom istraživanju u takvoj sredini opterećenosti može da dovede do preciznih podataka, budući da varijabilnost frekvencije rada srca može da bude pod uticajem zamene sipatikusa i parasimpati kusa, pod uticajem štetnih polja, neprijatelja rada vegetativnog nervnog sistema.

Varijabilnost srčanih otkucaja (VSF, nem.HRV) opisuje sposobnost srca, da kontinuirano i nezavisno od dejstva štetnih polja, promeni trajanje intervala od jednog do drugog otkucaja i da se na fleksibilan način prilagodi unutrašnjim i spoljašnjim opterećenjima.

Imajući ovo u vidu, VSF postaje mera za opštu prilagodljivost organizma na unutrašnje i spoljašnje faktore. Autonomni nervni sistem je odgovoran za adaptaciju organizma. Na VSF je nemoguće svesno uticati i zato važi kao jedna verodostojna mera, npr. za fizički napor.

U okvirima celokupnog istraživanja ispitan je i razvoj kriterijuma za VSF kod ispitanika u glavnoj i kontrolnoj grupi sa vrednovanjem od strane jedne programske funkcije

BioTrace+ softvera. Individue sa ograničenom VSF funkcionišu samo u jednoj ograničenoj sferi i često se umaraju kada su izloženi nekim većim “aktuelnim problemima”. Ovakve individue ovo doživljavaju kao „stres “, kao jedan narušen odnos izmeĐu momentalnih zahteva polja sa štetnim dejstvom sa jedne strane i mogućnosti organizma za prevazilaženje nastale situacije i ponovno uspostavljanje ravnoteže sa druge strane.

Sa ograničavanjem VSF određene individue mogu da u velikom broju zadobiju kratkoročna ili dugotrajnija obolenja, kao npr. bolesti srca i krvotoka, depresije, neuropatije, ili kancerogena obolenja. Imajući ovo u vidu izuzetno zanimljiv je podatak da primena PXD biopiramide poboljšava VSF.

Relativno mali broj testiranih ispitanika ne dozvoljava čistu matematičko-statističku procenu. Za 100% statistički pouzdane informacije broj ispitanika, kao i broj izmerenih vrednosti mora da je veći.

Istraživanj eje izvedeno bez primene upitnika za stavove testiranih lica. Ispitanici su bili usmeno pitani, u vreme trajanja kontrolnih ciklusa, za njihovo lično mišljenje po pitanju delovanja PXD biopiramide.

0 comments:

Постави коментар