PXD Biopiramida

PXD Biopiramida neutrališe štetan uticaj geopatogenih (podzemne vode, šupljine...), kosmickih (Hartmanova i Kerijeva mreža) i tehnickih zracenja (elektrozagadenje) u Vašem domu, radnom prostoru... štiti preko 154 m2...

PXD Ekstrakt od kombuhe

... je najnoviji spoj dugogodišnje istocne tradicije i najsavremenije zapadne tehnologije. Daje izuzetne rezultate u smanjenju povecanih vrednosti holesterola i triglicerida u krvi, povecava smanjene vrednosti gvožda...

PXD Kraljica melem

Iskustva brojnih korisnika pokazuju da krema pomaže kod sledecih tegoba: upale, alergije, herpesi, bronhitis, reumatske tegobe na kicmi i zglobovima, hemoroidi, tegobe u stomacnoj šupljini (bolovi u debelom crevu, cir na želucu i dvanaestopalacnom crevu, prostata, jajnici, ranica na grlici materice), povišena temperatura, psorijaza, akne, ekcemi, proširene vene, upale uha i grla, konjuktivitis, diptrije, opstipacija, dijabetes, gljivicne infekcije...

PXD Mobicip

Smanjuje štetnost elektronskih uredaja za cak 96%. Korisnici ga najviše upotrebljavaju za zaštitu od štetnog zracenja mobilnog telefona. Radi na principu promene polariteta zracenja pri cemu ono postaje neškodljivo za coveka i okolinu...

Приказивање постова са ознаком biopiramida pxds pxd system. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком biopiramida pxds pxd system. Прикажи све постове

14 фебруар 2013

Piramide - večita misterija

Jedna od najvećih misterija u svetu predstavlja pitanje o svrsi piramida i piramidalnih građevina. Gledajući način građenja piramida, koji predstavlja veliki građevinski poduhvat u koji je potrebno uložiti dosta energije, pretpostavljamo da su imale veoma veliki značaj za te civilizacije u kojima su nastale.

Istraživanja poslednjih nekoliko desetina godina govore o funkciji piramida kao akumulatorima tkz. orgonske energije, što govori da piramide nisu bile samo grobnice ili mesta za određene religijske rituale, već su imale svoju primarnu svrhu,  a to je manipulisanje energijom za određene ciljeve.

Da bi što bolje upoznali i razrešili misteriju piramida, naučnici su pravili različite eksperimente. Jedan od eksperimenata je građenje nekoliko desetina piramida u Rusiji, od kojih je najveća bila visine čak 44 metra. Eksperimenti su se bazirali na uticaju energije piramide na čoveka, životinje i biljke. Rezultati su bili zadivljujući. Kod ljudi je bila povećana imunološka funkcija organizma. Takođe su merili uticaj na semenje različitih biljaka i ispostavilo se da, kada se posade, daju veći prinos za više od 30%. Još jedna karakteristika piramida je da energiju šalju uvis, odnosno emituju je na vrhu prema gore. Ispostavilo se još da hrana i lekovi koji se izlože delovanju piramida daju mnogo bolje efekte i rezultate pri korišćenju.
Sa druge strane imamo istraživanje indijca Kirti Betai-a koji je postavio 36000 piramida sa posebnim rasporedom dobijajući time specifičan energetski tok koji  služi za lečenje ljudi. Efekti izlečenja su začuđujući.
Indija Delhi piramida

Piramide možemo, na neki način, posmatrati i kao konvertore iz jedne vrste energiju u drugu vrstu primenjive energije za nas ljude. Kristofer Dan (Cristopher Dunn http://www.gizapower.com/ ) je u svom istraživanju pokazao da su piramide u Gizi bile sistemi za pretvaranje seizmičkih aktivnosti zemlje u energije koje su bile upotrebljive za tadašnji drevni narod. Takođe vremenom se došlo do saznanja da je sama primarna funkcija piramide zavisila od tekuće vode koja je morala da protiče pored ili ispod piramide. Tek u tom slućaju piramida je mogla da emituje energiju.

Reč „piramida“ ima sledeće značenje:
  •     pi – označava talas visoke frekvencije
  •     ra – zvuk spirale
  •     mi – sakupljanje ili privlačenje
  •     do – označava veliku građevinu
Postoji teorija da je sama piramida donosila život, odnosno životnu energiju na zemlju i samim tim energetski oplemenjivala okolinu. Voda je veliki sakupljač životne energije (orgon, ći, prana...) i tu energiju šalje u svim pravcima kada je prihvati. Sama piramida za rad koristi podzemne vodene tokove, dok podzemna voda privlači životnu energiju koja ujedno prolazi kroz piramidu, ali dejstvom njenog oblika ona uspeva da je zaustavi i akumulira u sebi i samim tim da je odašilje na okolinu. Ovo je slično načinu na koje Sunce funkcioniše šaljući svoju sunčevu energiju i tako delujući na svoje okruženje.

U poslednjih nekoliko godina veliku pažnju privlači planina Rtanj u Srbiji. Ona ne bi bila toliko interesantna da nema oblik trostrane piramide. Oblik je toliko savršen da je verovatnoća da priroda napravi tako nešto gotovo ravna nuli. Istraživanja sprovodi neprofitna ekološka organizacija „Duh Rtnja“.

Planina Rtanj

Rtanj ima neverovatno mnogo parametara koji nisu svojstveni prirodnim strukturama, da je za to potrebno posvetiti jedan ceo članak.  Ja ću istaći energetsko svojstvu planine Rtnja i prikazati sliku koja je napravljena sa polikontrastnom interferentnom kamerom, pogledajte:
Snimak PIP kamerom planine Rtanj

Merenjem instituta za bioenergetska merenja i istraživanja iz Beograda (BEMI Institut) došlo se do zaključka da su energetska zračenja na Rtnju orijentisana vertikalnim pravcem, dok se kod običnog brda prostiru u horizontalnom pravcu. Emisija ovih zračenja veoma povoljno deluju na ljude, životinje i biljke. Ovde treba istaći poznati rtanjski čaj koji je poznat po svojim lekovitim svojstvima.

Tema o piramidama, koje su građene po celom svetu, je večna tema, bar do onog trenutka kada budemo saznali kako da ih upotrebimo u pozitivne svrhe i da tako ostane na dobrobit svih nas na planeti Zemlji.

PXD Biopiramida

10 фебруар 2013

Napravite energetsku piramidu

Svako ko želi da napravi svoju energetsku piramidu, to može učiniti veoma lako na sledeći način. Zadatak nije težak, jer ne zahteva mnogo vremena, troškova ili napora da se izgradi sopstvena energetska piramida. Možete da koristite bilo koji materijal koji želite, papir, žicu, plastiku, bakar, karton itd. Veličina piramide može biti bilo kojih dimenzija.

Ipak, potrebno je poštovati neka pravila. Prvo, vaša piramida će morati da bude tačno proporcionalna replika Velike piramide u Gizi.

Počnite sa odabirom željene visine piramide (h). Dužina baze je jednak a= h x 1,5708 . Dužina strane energetske piramide je s = h  x  1,4949. Za referencu pogledajte sliku.

PXD Biopiramida
 
Ipak, ako ne želite da uradite proračun, proverite tabelu sa  već izračunatim dimenzijama na kraju ovog teksta.

Nakon što odaberete dimenzije vašem energetske piramide, uzmite svoj materijal i gradite svoj model. Pokušajte da ne koristite veštačke lepkove.  Ako pravite kartonski model, najlakši način je da nacrtate model na kartoni i onda presavijete 3 strane, dok 4 stranu zalepite lepkom, tako da ce samo ta strana biti zalepljena.

Nakon što izgradite svoju energetsku piramidu vreme je za eksperimente. Tokom eksperimenata uvek pozicionirajte svoju piramidu u pravcu sever-jug,. Kada postavljate objekat u piramidu, onda ga postavite na 1/3 visine piramide, jer je to ključna tačka gde se akumulira i deluje energija.  Energetska piramida treba da bude postavljena na ravnu površinu i ne preblizu električnim uređajima.

Uzmite malo vremena i eksperimentišite na različite načine. Rezultati mogu varirati, u zavisnosti od materijala i pozicioniranja kao i od dužine trajanja eksperimenta.

Tabela za pravljenje energetske piramide. Jedinicu mere odredite sami ( metri, santimetri, milimetri ;) ):

Visina Osnova Strana
(h) (a) (s)
2 3,1416 2,9892
3 4,71 4,48
4 6,28 5,98
5 7,85 7,45
10 15,7 14,94
15 23,56 22,41
20 31,41 29,89
25 39,27 37,36
30 47,12 44,83
35 54,97 52,31
40 62,83 59,78
45 70,68 67,25
50 78,54 74,73
55 86,39 82,2
60 94,24 89,67
65 102,1 97,14
70 109,96 104,62
75 117,81 112,09
80 125,66 119,56
85 133,51 127,04
90 141,37 134,51
95 149,22 141,98
100 157,08 149,46


POGLEDAJTE VIDEO O TOME KAKO FUNKCIONIŠE PXD BIOPIRAMIDA:

25 јун 2012

IZRAEL - ZAKON O NEJONIZIRAJUĆOJ RADIJACIJI, 2006. godine

Objavljivanje Zakona o nejonizirajućoj radiaciji u Službenom glasniku vlade (Reshu­mot), 1. januara 2006. godine, predstavlja značajan prodor regulacije izvora radijacije u Iz­raelu. Plansko, zakonsko regulisanje ove veoma važne oblasti temelji se na definisanoj ulozi zaštite stanovništva i prirode od štetnih uticaja koje prouzrokuje nejonizirajuća radijacija, uključujući i radijaciju mobilnih baznih stanica (antena) i instalacija električnih mreža. Za­kon reguliše uvođenje i praktične radnje u vezi sa izvorima nejonizirajućih radijacija, usluge merenja radijacije, između ostalog, i određivanjem zabrana i propisivanjem obaveza u sa­glasnosti sa primenjivim principima.

Preciznije rečeno, Zakon zabranjuje gradnju kon­strukcija sa izvorima radijacije ili obavljanje bilo kakvih usluga u vezi sa radijacijom bez saglasnosti Ministar­stva za zaštitu životne sredine: dozvolu građenja, doz­volu za rad ili dozvolu za obezbeđenje usluga. U vezi s tim, Zakon propisuje uslove za dobijanje svake od ovih dozvola, uključujući i mere o ograničenju izloženosti čoveka i prirodne sredine na predviđenu radijaciju , za­tim, merenja pre i posle dejstva izvora radijacije od strane profesionalno obučenih i licenciranih davalaca usluga. Zakon takođe precizno određuje zabrane, instrukcije za inspekcije, njihovo sprovođenje, kazne i naplate.

Osim toga, Zakon se odnosi i na saopštenja za javnost u vezi sa statusom i dozvolama o radijaciji, lokacijama izvora radijacije, procentima nivoa izlaganja i rezultatima merenja radijacije.

Isto to, odnosi se i na moguće zahteve za kompen­zaciju protiv kompanije mobilnih telefona, te za smanjenu vrednost privatnog poseda zbog bliskosti nejonizirajućeg izvora radijacije.

Konačno, Zakon omogućava donošenje propisa od strane Ministarstva za zaštitu životne sredine, privremeno i u konsultacijama sa drugim ministarstvima, u vezi sa temama kao što su: kriterijumi i procedure za odobravanje dozvo­la, maksimalno dozvoljeni nivo izloženosti nejonizirajućoj radijaciji, mere za predupređenje i bezbednost u sprečavanju rizika od izloženosti javnosti i prirodne sredine, mere o radijaciji za vreme delovanja njenih izvora i bezbedna rastojanja od mobilnih baznih stanica, uključujuči i rastojanja od osetljivih lokacija - škole, bolnice, domovi za penzionere i druge institucije.

Ovaj Zakon je stupio na snagu 1. januara 2007. godine samo za postavljanje električnih mreža, čija je gradnja dozvoljena ili je odobrena na ovaj datum, u julu 2008. godine.

19 септембар 2011

MEHANIZAM DELOVANJA ŠTETNIH ZRAČENJA

Ljudi prespavljuju približno trećinu svog života. Često se noću budimo, loše spavamo, teško se koncentrišemo, uznemireni smo... ukratko: naše spavanje nije dovoljno kvalitetno. Razloge za to tražimo u vremenu, u ponašanju partnera, umoru od posla... Međutim, naučna i alternativna istraživanja ukazuju na štetno (patogeno) zračenje na čovekovo zdravlje.
Sve zrači! Zračenje dolazi iz kosmosa, sa Zemlje, iz grada, i normalno iz nas. Neka zračenja su zdrava, korisna, omogućuju normalan život, druga su pak smrtonosna. Živimo u svetu koji zrači! Šta je ustvari zračenje? Zračenje, talasi – su pojmovi o nečemu nevidljivom, u nekom smislu zatrašujućem. Da ne zaboravimo da živimo u vremenu atomske energije (Nagasaki, Hirošima, Černobil, itd.). . Černobil je najbolji primer, koliko je malo vremena potrebno da dođe do velike katastrofe izazvane štetnim zračenjima (http://www.mapcruzin.com/radiofrequency/index.html).
Ako želimo dobro razumeti zračenja, moramo shvatiti odnos između čovekovog tela i zračenja. Čovekovo telo u sebi ima mnoga zračenja (mikrotalasno, visokofrekventno, niskofrekventno, moždani talasi, puls). Svojim zračenjem čovek deluje na okolinu. Profesor Pop označava telo kao univerzalni izvor zračenja. Svaki živi organizam daje i prima energiju zračenja. Najnovija istraživanja pokazuju da svaka živa ćelija, bilo da je ljudska, životinjska ili biljna - zrači. Posmatranjem mikrokosmosa se nameće zaključak da je sve što je živo, zavisno od zračenja i deluje na zračenje.
Zračenje za sve što živi je Sunce, kao eliksir života, ako ga čovek svojim nerazumnim ponašanjem ne oslabi. Primer ovakvog čovekovog ponašanja je ozonski omotač (ozonske rupe), koje su povećane zbog našeg nerazumnog ponašanja, a ne smemo zaboraviti da je ozon taj koji nas čuva od štetnih zračenja.
Biološki faktori, koji utiču na naš organizam su: temperatura, vlažnost vazduha, parcijalni pritisak, energija zračenja, težina, mehanički pokreti, joni u vazduhu, električna i magnetna polja itd. Ustvari, skoro svi navedeni faktori su produkt zračenja ili pokreta, za neka zračenja znamo i naš ih organizam svakodnevno prima kao elekrična i magnetna polja, (npr. toplotno zračenje, svetlost), a sva ostala zračenja, Zemljino magnetno polje, elektromagnetna polja, su zračenja koja naše telo prima bez našeg znanja.
Nemamo izražena čula koja bi nam pomogla da koristimo neke od prednosti takvih zračenja. Tipičan primer je mogućnost za orijentaciju u Zemljinom magnetnom polju, koje imaju niže vrste (ptice, ribe).
Među ljudima u poslednje vreme ima previše istinitih i neistinitih događaja o štetnim zračenjima. Zato je potrebno da saznamo istinu iz ove oblasti.
Štetna zračenja deluju na ljudski organizam iritirajući normalan rad ćelija i na taj način su generatori bolesnih stanja i tegoba.
Ne postoji prostor u kojem čovek radi, živi ili spava, a u kojem nema štetnih zračenja, a u produžetku Vam prenosimo mehanizam njihovog delovanja:
Svaka promena oscilatorne informacije se evidentira u ljudskom organizmu i izaziva reakciju vegetativnog nervnog sistema. Pri prepoznavanju neke neprijatne ili štetne frekvencije organizam aktivira najpre simpatikus vegetativnog nervnog sistema kao zaštitnu reakciju. Ukoliko se promene upotreba energije, krvni pritisak i srčana frekvencija, organizam može da se prilagodi spoljašnjim uticajima.
Jedan spoljašnji nadražaj kao biološki uticaj može da dovede do povećanja krvotoka, koji omogućava brže dejstvovanje organizmu. Aktiviranje simpatikusa doživljavamo i sami dosta jasno pri velikim nadražajima, pri čemu se poistovećuje sa jednom opštom reakcijom.
Prikladno sopstvenom senzibilitetu čoveka ovo važi i za štetne elektromagnetne uticaje i geobiološka polja sa štetnim uticajem. Uz isključak manje osetljivih ljudi, spontana reakcija vegetativnog nervnog sistema se javlja pod uticajem talasa, koji mogu da budu telesno prihvaćeni. Preko osetljive tehnike merenja modernim aparatima za biofitbek moguće je obuhvatiti i najmanji parametar povećanja stresa organizma, a signalne krive tačno pokazuju isto.
Aktiviranje parasimpatikusa može da se označi i kao subjektivno, a i kao objektivno. Primetljivo je reagovanje parasimpatikusa na prijatan osećaj ili na deaktiviranje aktivnosti znojnih žlezda.
U situacijama opasnim po život aktiviraju se istovremeno i simpatikus i parasimpatikus. U takvoj situaciji dolazi do ubrzanog kucanja srca ili ubrzanog disanja, uslovljeno reakcijom simpatikusa. Isto tako aktiviranje parasimpatikusa može da se manifestuje sa osećajem težine i gađenja u želucu.
Manje je poznato da se kao prethodnica stresne reakcije u osnovi događaju telesne promene. Kada telo oseti nepodnošljive informacije ili uticaje, pokušava elektrofizički da se zaštiti, pri čemu smanjuje sprovodljivost za odgovarajući uticaj. Praktično to se sagledava preko povećanja otpornosti kože. Aktivnost znojnih žlezda povećava sposobnost za povezivanje i čini nivo reakcije merljivim.
Električna sposobnost za povezivanjem je povezana sa simpatikusom, koji aktivira telo. Ove krive se pri istraživanju razmatraju kao elektrostres. Koliko su veći otkucaji srca, toliko veća može da bude trenutna reakcija.
Istraživanja pokazuju da srčani otkucaji pri kratkotrajnim promenama pod spoljašnjim uticajima otpornije, slabije reaguju. Pri dugotrajnijim istraživanjima se pak javljaju promene propraćene ritmičkim procesima.
Stalni uticaji polja sa štetnim zračenjem mogu isto tako biti razlog primetljivim promenama pri srčanim otkucajima. Prema dosadašnjim istraživanjima, a na osnovu biološkog uticaja spoljašnjih uticaja polja sa štetnim uticajem, mogu se razlikovati različiti reaktivni tipovi. Jedna grupa reaguje prekomernim ubrzavanjem srčanih otkucaja, pri stalnom povećanju spoljašnjih uticaja polja sa štetnim uticajem, dok druga grupa reaguje podbacivanjem varijabiliteta srčane frekvencije. Obe reakcije se mogu oceniti kao stres-odgovori zdravog organizma, koji pri dužem uticaju znatno mogu povećati rizik od pojave bolesti.
Od sredine 80-tih moderna nauka se interesuje o temi varijabiliteta srčane frekvencije (srčani otkucaji, skr. VSF), kao dijagnostički važan fenomen. VSF se bazira na jednoj optimalnoj zajedničkoj igri simpatikusa i parasimpatikusa nervnog sistema. Zato VSF predstavlja meru celokupnе prisposobljivosti i reaktivnosti jednog organizma na unutrašnje i spoljašnje nadražaje.
Autonomni nervni sistem je odgovoran za prilagođavanje organizma okolnim informacionim poljima. VSF ne može potpasti direktno pod uticaj odgovarajuće ličnosti i zato može da posluži kao verodostojna mera, na primer za telesno naprezanje.