Poglavlje je iz knjige "Radiestezija I" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.
Već sam pre naveo da za jedno seosko domaćinstvo ili za opskrbu vikendica vodom treba 2 do 4 litre vode na minutu, ali to nije dovoljno, ako imamo mali dijametar cijevi u bunaru. Za vikend parcele je minimum dijametar 60 cm (vanjski) a za seosko gazdinstvo 1 m. Količinu vode na minutu dobijamo s viskom ili rašljama mentalno. Ja to radim tako da zavrtim visak sa upitom da mi visak stane, kad pređem traženu količinu. Počinjem sa brojenjem decilitara okrećući visak. Brojim 5 dl, 10 dl, 15 dl... 20 dl (visak naglo stao). Vratim se na brojenjem na 15 dl, 16 dl, 17 dl, 18 dl (visak stao)... znači 17 dl/min. Na taj se način isto tako radi sa rašljama. Pusti se da se rašlje vrte i broji na isti način. Kad smo odredili mesto bunara, treba na to mesto zabiti čvrst kolac, da ga se ne može izvaditi, jer nekada prođe i godina dana do početka bušenja. Upozori se vlasnika da je to centar bunara i da ga ne sme pomjeriti desno i levo. Da bi vlasniku a i sebi ostavili dokumenat, koji daje podatke o izvršenom poslu napravi se tzv. položajni opis bunara s potrebnim podacima. Daje se i procjena koji se materijal očekuje. mesto (kolac) bunara se odmjeri od postojećih objekata. Evo primjera: 35 Položajni opis se radi u duplikatu preko indigo papira. Jedan primjerak se dade vlasniku bunara, a jedan zadrži sebi. Prema ovim podacima vlasnik bunara naručuje potreban broj cijevi, te sklapa ugovor sa bunardžijom za izvedbu bušenja. Ako umesto rašljama tražimo tok podzemne vode viskom, sam postupak je isti. Nakon što smo se uputili pravcem, koji nam je pokazao visak, on će pokazivati u hodu prema toku vode njihanje u pravcu. Kada se naiđe na malu paralelu, visak počinje izvoditi njihaje u svim pravcima, koji polako prelaze u elipse, koje bivaju sve veće i snažnije što smo bliže toku, da bi na samom toku prešle u pravac, koji pokazuje smjer toka vode. Ako sada ovaj tok prođemo ponovno se javljaju elipse, ali u drugom smjeru nego kad smo išli prema toku, pa postaju sve manje i manje da bi ponovno prešle u okomite njihaje na pravac toka. Sl. 27 Visak je vrlo pogodan za hodanje po toku vode. Ako se dobro uvježba, može se tok vode pratiti neograničeno daleko. Kad smo ustanovili mesto toka i približan pravac toka, 36 ispružimo lijevu ruku sa dlanom prema dolje i krenemo po toku. Primijetit ćemo vrlo brzo, da čim se malo nađemo izvan toka, visak se zaustavlja. Htio bih napomenuti još nešto. Hodanje po toku vode umara kako fizički, tako i psihički, pa se ne preporuča to raditi dugo. Ne treba se tome čuditi, jer je poznato, a kasnije će o tome biti više govora, da tokovi vode iz podzemlja emitiraju radijacije koje su vrlo štetne po organizam ljudi. Prilikom traženja tokova tople ili vruće vode na terenu treba biti vrlo oprezan, jer tokovi takvih voda emitiraju valove iz velikih dubina, koji prolaze kroz razne geološke slojeve, rasjede i pukotine. U svom prolazu nailaze na promjene zemljinog magnetizma, pa se signali na površini kao da pomiču tokom kraćih vremenskih perioda. Pomaći mogu biti i po nekoliko metara. Kod traženja hladne vode sigurno je da se ove pojave isto javljaju, ali s obzirom na male dubine ne dolaze toliko do izražaja. Stoga i nije dobro opažati, dok su atmosferske prilike loše, jer one donose sobom geomagnetske promjene. ovde opisani načini traženja tokova podzemne vode nisu jedini. Mislim da su ipak ovi dati ovde najčešći. Postoje ljudi, jasno vrlo osjetljivi, koji nisu morali upotrebljavati visak ili rašlje, da bi našli vodu. To su mogli obaviti ispruženim golim rukama. Prilikom prelaska preko toka podzemne vode osjetili bi peckanje u dlanovima ili prstima ili su im oni trnuli. Na slici je prikazan jedan takav slučaj. U literaturi se često navode i slučajevi vidovitosti. Mnogi su ljudi jednostavno vidjeli vodu. Spominje se slučaj u Južnoj Africi, gde je petogodišnji sin upozoravao svog oca kopača bunara, da ne kopa bunar tamo gde je počeo. "Zar ne vidiš da je voda tu?" Otac ga je poslušao i stvarno naišao na vodu. Kasnije je bio mnogo tražen i otkrio mnogo podzemnih tokova. Na pitanje kako to "vidi", rekao je da sevoda bljeska kao na suncu. Osim njega spominju se kao vidoviti Španjolac Zahoris, zatim u 18. stoljeću Jean Jacques Parangue, Francuz, zatim žene Katharine Beutler i Anna Maria Briegger iz Švicarske i drugi. Bilo je i medija, koji su otkrivali vodu u hipnotičkom stanju.
0 comments:
Постави коментар