Poglavlje je iz knjige "Radistezija I" koja je delo hrvatskog radiesteziste Smail Dubravića.
Često puta se vodila diskusija i među nama, po pitanju tko može biti radiestezist. Da li to mogu biti svi ili to mogu biti samo oni, koji od rođenja imaju te sposobnosti. Bilo je i mišljenja da to mogu svi, pa se ponovno govorilo o nekom procentu itd. Ja sam lično mišljenja, da to ne mogu biti svi. Dobri radiestezisti ne moraju čak biti ni oni koji posjeduju taj prirođeni dar. Može taj dar biti izražen i u velikom iznosu koeficijenta radiestezijske sposobnosti, a da dotični nikad neće postići rezultate, koji ga uvrštavaju u vrhunskog radiestezistu. To je otprilike slično kao i sa svim drugim nadarenostima, npr. za glazbu, za matematiku, za pjevanje i sl. Imati talent za nešto nije ništa, ako se taj talent ne gaji, brusi i iskušava u napornom vježbanju. Drugim riječima nadarenost bez proučavanja i stalnog vježbanja ostaje neispoljena. Uzmimo jedan primjer: Violinu vrhunski može svirati samo nadareni muzičar, koji je to vježbao i vježbao. Radiestezijska nadarenost se dade izmjeriti. Međutim, taj koeficijent nadarenosti, izražen u jednom broju, nije prilikom ispitivanja jedne osobe isti, kao kad tu osobu ispituje drugi. Osim toga, svaki radiestezist ima svoju "ličnu" metodu mjerenja. Neko to radi brojenjem njihaja viska a neko brojenjem krugova koje načini visak. Ako prihvatim svojom levom rukom desnu ruku onoga koga ispitujem, onda desnom rukom zanjišem visak prema njemu i brojim broj njihaja dok se visak ne zaustavi. Taj broj množim sa deset i dobijam broj, koji je zapravo koeficijent radiestezijske nadarenosti dotičnog. Kod mene, ukoliko je njihaja manje od 20, odnosno koeficijent manji od 200, smatram da ta osoba nije radiestezijski toliko osjetljiva, da bi mogla da i vježbom postigne neke radiestezijske rezultate. Mogao bih dati i moju približnu skalu: Koeficijent između 200 do 350 - nadarenost dobra, " " 350 do 500 - nadarenost vrlo dobra, " od 500 i viši - nadarenost odlična, s tim što je veća vrijednost koeficijenta, time je i nadarenost veća. Ponovno naglašavam da su ovo izričito moji koeficijenti i da svaki radiestezist ima svoje koeficijente, koji se razlikuju, ali prema svom iskustvu može uvek na osnovu svojih koeficijenata razvrstati nekoga u dobrog, vrlo dobrog i odličnog. ovde moram naglasiti, da početnici, kad osjete da dobijaju neke rezultate, ne proveravaju iste i nastupaju odmah autoritativno sa tvrdnjama, dokazujući da je to upravo tako, kako su oni dobili i nikako drukčije. Rezultati koje mi dobijamo nose u sebi elemente mnogih pogrešaka, čiji smo izvor i mi i vanjske prilike, raspoloženje, nedovoljna koncentracija i dr. Zato nastupajmo uvek sa izvjesnom rezervom u točnost. Vrlo se često sjetim jednog mog profesora s fakulteta, koji nam je dao izvrstan savet: "Kada nešto tvrdite, uvek ostavite malo odškrinuta vrata, da vam ne bi neko rep prištunio." Dobar savet i za nas. Da je kod našeg posla potrebna nadarenost, i da ne može biti svatko radiestezist, neka nas pouči i priroda: teško je od bilo kakvog konja napraviti trkačkog. U svakom slučaju, radiestezist bi morao biti samo dobar i human čovek, intelektualno, moralno i psihički na visini.
0 comments:
Постави коментар