Poglavlje je iz knjige "Radiestezija I" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.
Da li se mogu tokovi podzemnih zračenja na neki način blokirati? Opat Mermet je u svojoj knjizi naveo da se sa željeznim predmetima mogu, ako se postave na takav tok. S obzirom da jedan tok vode imam u svome dvorištu, išao sam to ispitati. Kao prvo, stavio sam na tok jednu željeznu šipku. Kad sam koračao preko toga, rašlje su stajale (mirovale). Trebalo bi značiti, da je tok blokiran. Kad sam uklonio šipku i izvršio probu sa rašljama, rašlje su se ponovno okretale. Znači tok zračenja se ponovno vratio, kad sam uklonio željeznu šipku. Nešto mi nije dalo mira, pa sam išao istraživati dalje. Postavio sam ponovno šipku na tok. Rašlje se ponovno nisu okretale. Zamolio sam suprugu da ona ukloni šipku, što je ona i učinila. Izvršio sam ponovno kontrolu sa rašljama. 46 Ovaj put, na moje iznenađenje, rašlje se nisu okretale, kao da je tok ostao blokiran. Sad sam ja uklonio šipku. Pri prolazu preko toka rašlje su sada pokazale da zračenje ponovno postoji. Iz toga slijedi pravilo: Ako je neko postavio blokadu preko jednog toka zračenja, ta se blokada zadržava sve dok je ne ukloni onaj, tko ju je postavio. Išao sam dalje ispitivati. Umesto željezne šipke stavio sam drveno držalo od metle. Ni sada se rašlje nisu okretale, isto kao i pre preko željezne šipke. Kad sam taj drveni štap uklonio zračenje se ponovno javilo. I ovaj put moja ga supruga nije mogla deblokirati.. Zatim sam pokušao sa listom od kruške. Efekt potpuno isti. Uzeo sam jednu vlas iz kose moje žene i stavio je na tok. Tok je bio blokiran. Znači za blokiranje jednog zračenja nije važno kakav se materijal primijeni. Blokada postoji, i vjerojatno ima mentalnu bazu. Kad sam podigao vlas moje supruge sa toka, blokade je nestalo. Međutim, kad je ona podigla svoju vlas sa toka, tok se ponovno vratio mada ga ja nisam deblokirao. Kasnije sam to radio samo mahnuvši rukom, a da ništa nisam stavljao na tok. Blokada je bila tu, a mogao sam je tako isto rukom poništiti. Kasnije sam to mogao napraviti bacivši samo pogled na mesto toka. Blokada je bila tu. Očima se nakon toga moglo istu tu blokadu deblokirati. Iskušavao sam i trajanje blokade. Postavio sam je mentalno na tok i kontrolirao po danu svaka dva sata. Ona je postojala. Pustio sam i preko noći, ujutro je opet postojala, tako i po danu sve dok je nisam ponovno poništio. Kad mi je kući došao jedan naš poznati radiestezist, mentalno sam blokirao taj tok, za koji on nije znao i zamolio ga da ispita, ima li u mome dvorištu neki podzemni tok. Našao ga je vrlo lako, mada moje rašlje i dalje nisu na tok reagirale. To znači: za mene toka nema, za njega je tu. Ovo je otvorilo nove dileme kod mene, a strana literatura, koju posjedujem i proučavam, do dana današnjega nije mi to razjasnila. Izgleda da sam u mogućnosti sam sebi blokirati rašlje da ne reagiraju, ali ne i tok. Ovo je jedno od vrlo važnih pitanja, koje treba razjasniti. U Zagrebu postoje nadareni radiestezisti, koji su se izričito posvetili ovom pitanju, pitanju blokade. Ostaje nam da malo pričekamo rezultate, koje će nam oni prezentirati. Pitanje blokada zračenja poteže se već od tridesetih godina ovog stoljeća. Točnije, 1928. godine Gustav Freiherr von Pohl, njemački radiestezist, patentirao je neku napravu koju je postavljao u podrum kuće, da bi je oslobodio od štetnih zračenja. To ga nije zadovoljavalo, pa je oko tri mjeseca nakon toga uspio suzbiti zračenja prvo na plohi velikoj oko 3 km2, a šest tjedana poslije toga na oko 5 ½ km2. Na kraju je uspio da ukloni zračenja na plohi od 12 km2. Uspio je da izvrši uklanjanje štetnih zračenja čak na području celoga grada Dachau-a. Bavio se mišlju da proširi djelovanje na 200 km. Ispočetka nije mogao naći prostor za tako veliku stanicu za odzračivanje. Nije dobio dodatna sredstva, a uskoro potom smrt ga je spriječila. Interesantno je da u literaturi iza njega nema opisanih pokušaja, da se njegovo djelo nastavi, iako je do danas prošlo više od 50 godina. Možda uspjehe u tom pogledu poluče upravo naši radiestezisti.
Da li se mogu tokovi podzemnih zračenja na neki način blokirati? Opat Mermet je u svojoj knjizi naveo da se sa željeznim predmetima mogu, ako se postave na takav tok. S obzirom da jedan tok vode imam u svome dvorištu, išao sam to ispitati. Kao prvo, stavio sam na tok jednu željeznu šipku. Kad sam koračao preko toga, rašlje su stajale (mirovale). Trebalo bi značiti, da je tok blokiran. Kad sam uklonio šipku i izvršio probu sa rašljama, rašlje su se ponovno okretale. Znači tok zračenja se ponovno vratio, kad sam uklonio željeznu šipku. Nešto mi nije dalo mira, pa sam išao istraživati dalje. Postavio sam ponovno šipku na tok. Rašlje se ponovno nisu okretale. Zamolio sam suprugu da ona ukloni šipku, što je ona i učinila. Izvršio sam ponovno kontrolu sa rašljama. 46 Ovaj put, na moje iznenađenje, rašlje se nisu okretale, kao da je tok ostao blokiran. Sad sam ja uklonio šipku. Pri prolazu preko toka rašlje su sada pokazale da zračenje ponovno postoji. Iz toga slijedi pravilo: Ako je neko postavio blokadu preko jednog toka zračenja, ta se blokada zadržava sve dok je ne ukloni onaj, tko ju je postavio. Išao sam dalje ispitivati. Umesto željezne šipke stavio sam drveno držalo od metle. Ni sada se rašlje nisu okretale, isto kao i pre preko željezne šipke. Kad sam taj drveni štap uklonio zračenje se ponovno javilo. I ovaj put moja ga supruga nije mogla deblokirati.. Zatim sam pokušao sa listom od kruške. Efekt potpuno isti. Uzeo sam jednu vlas iz kose moje žene i stavio je na tok. Tok je bio blokiran. Znači za blokiranje jednog zračenja nije važno kakav se materijal primijeni. Blokada postoji, i vjerojatno ima mentalnu bazu. Kad sam podigao vlas moje supruge sa toka, blokade je nestalo. Međutim, kad je ona podigla svoju vlas sa toka, tok se ponovno vratio mada ga ja nisam deblokirao. Kasnije sam to radio samo mahnuvši rukom, a da ništa nisam stavljao na tok. Blokada je bila tu, a mogao sam je tako isto rukom poništiti. Kasnije sam to mogao napraviti bacivši samo pogled na mesto toka. Blokada je bila tu. Očima se nakon toga moglo istu tu blokadu deblokirati. Iskušavao sam i trajanje blokade. Postavio sam je mentalno na tok i kontrolirao po danu svaka dva sata. Ona je postojala. Pustio sam i preko noći, ujutro je opet postojala, tako i po danu sve dok je nisam ponovno poništio. Kad mi je kući došao jedan naš poznati radiestezist, mentalno sam blokirao taj tok, za koji on nije znao i zamolio ga da ispita, ima li u mome dvorištu neki podzemni tok. Našao ga je vrlo lako, mada moje rašlje i dalje nisu na tok reagirale. To znači: za mene toka nema, za njega je tu. Ovo je otvorilo nove dileme kod mene, a strana literatura, koju posjedujem i proučavam, do dana današnjega nije mi to razjasnila. Izgleda da sam u mogućnosti sam sebi blokirati rašlje da ne reagiraju, ali ne i tok. Ovo je jedno od vrlo važnih pitanja, koje treba razjasniti. U Zagrebu postoje nadareni radiestezisti, koji su se izričito posvetili ovom pitanju, pitanju blokade. Ostaje nam da malo pričekamo rezultate, koje će nam oni prezentirati. Pitanje blokada zračenja poteže se već od tridesetih godina ovog stoljeća. Točnije, 1928. godine Gustav Freiherr von Pohl, njemački radiestezist, patentirao je neku napravu koju je postavljao u podrum kuće, da bi je oslobodio od štetnih zračenja. To ga nije zadovoljavalo, pa je oko tri mjeseca nakon toga uspio suzbiti zračenja prvo na plohi velikoj oko 3 km2, a šest tjedana poslije toga na oko 5 ½ km2. Na kraju je uspio da ukloni zračenja na plohi od 12 km2. Uspio je da izvrši uklanjanje štetnih zračenja čak na području celoga grada Dachau-a. Bavio se mišlju da proširi djelovanje na 200 km. Ispočetka nije mogao naći prostor za tako veliku stanicu za odzračivanje. Nije dobio dodatna sredstva, a uskoro potom smrt ga je spriječila. Interesantno je da u literaturi iza njega nema opisanih pokušaja, da se njegovo djelo nastavi, iako je do danas prošlo više od 50 godina. Možda uspjehe u tom pogledu poluče upravo naši radiestezisti.
0 comments:
Постави коментар