Lociranje štetnih zračenja

Poglavlje je iz knjige "Radiestezija I" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.

Danas neki radiestezisti na poziv dolaze na pregled stanova u vezi određivanja tokova štetnih zračenja i zaštite, od njih. Svaki je već stvorio svoj način i stil rada i u njega neću da ulazim. Svaki rad na tome je dobar, ako je dobro i točno napravljen. ovde ću iznijeti samo metodu, koju ja primjenjujem kod pregleda nekog stana. Kod svakog posla koji sam radio trebao sam napraviti jedan izvještaj, tj. jedan pisani dokument koji će poslužiti onome, koji je posao zatražio da može i nakon dužeg vremena imati jasnu sliku o tokovima. Ponovno mi pada na um jedan savet mojeg profesora koji je rekao: "Ništa 44 ne treba držati u glavi. Zaboravlja se nakon nekog vremena. Treba sve zapisati na papir." Radi toga prilikom svakog takvog posla ostavljam nacrt patogenih tokova i čvorova, kao dokument izvršenog rada. pre nego što u jednom stanu pristupim određivanju tokova, zahtijevam jedan nacrt stana u mjerilu 1:50 ili 1:100. Ako takvog nacrta nema, ja ga sam napravim u tom mjerilu. To nije približna skica, to je pravi nacrt stana. Odmjeravam sve prostorije i napravim plan, a tek onda pristupam poslu. Pomoću rašalja i viska određujem prvi patogeni tok i pratim ga kroz sve prostorije stana, od njegovog ulaska do izlaska iz stana. Pomoću rašalja određujem širinu zračenja, te nanosim u nacrt i pravac toka i širinu zračenja. Odmah nakon toga pomoću viska određujem polaritet toka. Kad je jedan tok gotov i ucrtan, prelazim na traženje drugog, zatim trećeg i ostalih, sve dok nisam pronašao sve i ucrtao u nacrt. Naročitu pažnju treba posvetiti pregledu ležajeva i radnih mesta. Da bih se uvjerio da li su svi tokovi ucrtani, idem s viskom u svaku prostoriju sa mentalnim pitanjem:. "Postoji li još neki patogeni tok?" Ako ne postoji, onda sa viskom i rukom podignutom ispred sebe, sa dlanom okrenutim prema dolje, koncentriram se na patogene čvorove mreža i tražim ih. Ako nađem neki, ucrtam njegovo mesto. Na nacrt dodam još datum i potpis. Zračenja iz okoline možemo dobiti uz pomoć viska. Možemo dobiti pravce, zračenja i njihov intenzitet. Zračenja od pojedinih aparata u kući mogu se kontrolirati s viskom u ruci i upozoriti na to, ako su jaka. 45 Od svih kućanskih aparata, treba naročitu pažnju obratiti zračenju iz televizijskih ekrana. Navodno da jače zračenje ima crno-bijeli TV, nego kolor. Poznato je da je to zračenje štetno, i da je jače što je gledalac bliže ekranu. Kao zaštitu od ovog zračenja potrebno je uzeti bakrenu neizoliranu žicu dužine 120 cm, presjeka 3 mm i od nje napraviti horizontalnu spiralu. Ona će po prilici imati promjer oko 20 cm. Ovu spiralu treba staviti pod televizor, ali tako da navoji gledajući odozgor idu u smjeru kazaljke na satu. Vanjski kraj, kroz koga dolazi do koncentriranog zračenja treba okrenuti tamo, gde nikome ne smeta (nikako prema susjedovoj sobi). (Sl. 33) Sl. 33 Kada smo napravili nacrt patogenih zračenja, onda sa vlasnikom stana razmotrimo cijelu situaciju, da li ležajevi ili radna mesta stoje loše u odnosu na zračenja i dajemo mu prijedlog za novi razmještaj, ako je to potrebno. Ako su pak tokovi tako postavljeni, da se ne dadu nikako izbjeći, dat ćemo prijedlog blokiranja patogenih zračenja. Treba jasno reći, da nijedna blokada patogenog zračenja nije tako efikasna, kao ukloniti se sa zračenja.. Blokiranje tokova je bilo dugo, a i sada je, predmet dugih istraživanja. Postoji više naprava, ploča, folija ili materijala što služe za uklanjanje štetnog zračenja. U svojoj knjizi inž. Jurdana je preporučavao olovne ploče ili baritnu žbuku. Švicarci preporučuju kao sigurnu Wastra foliju, kod nas postoji folija Sirius, Poljaci izdaju ploče RET 1 i RET 2. Izgleda da se vrlo dobro pokazala slama kao izolator od zračenja. Često sam čuo izreku: "Naši stari nisu umirali od raka, jer su spavali na slamarici." Nabrojio sam samo neka od danas dostupnih obrambenih naprava protiv zračenja. Kad bi se trebalo govoriti o svima, trebalo bi vrlo mnogo prostora. Ako amplitudu jednog patogenog zračenja prikažemo kao sinusoidu, onda sva sredstva koja mogu suzbiti zračenje moraju stvarati zračenje sa pomakom u fazi od 180°, tj. moraju stvarati interferenciju. Vidimo da svakom intenzitetu zračenja treba suprotstaviti isti intenzitet ali protivnog predznaka, da se oni poništavaju, tj. da je uvek u svakom trenutku suma intenziteta jednaka nuli.