Nauka i radiestezija

Poglavlje je iz knjige "Radiestezija I" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.

 

Da bi se malo upoznali sa time, kako gleda nauka na radiesteziju i zašto nauka nije priznala radiesteziju za naučnu disciplinu, svakako da ima razloga. U prethodnom poglavlju iznesena je kratka istorija radiestezije. Vidjeli smo da je 1531. sveučilišni profesor Kirchner naučno eksperimentisao da ustanovi, okreću li se rašlje samo radi naklonosti (simpatije) prema traženom predmetu i zaključio da rašlje ostaju mirne, ako su postavljene u ravnotežni položaj, a da se okreću samo u rukama rašljara. To je već tada podstaklo sumnju u to, da rašlje okreče onaj tko ih drži, da to svi mogu, bez obzira da li imaju radiestezijskih sposobnosti ili ne. Rašlje i visak ispitane svim mogućim za to prikladnim aparaturama sve do današnjih dana nisu se pomaknule sa mesta. To je bila i prilika, da se namnožilo i mnogo ljudi bez radiestezijskih sposobnosti, čiji rezultati su često bili razočaravajući, pa je nauka postala sumnjičava prema radiestezistima i radiestezijskim metodama istraživanja. Bez obzira što su u prošlosti vršena ispitivanja od strane naučnih krugova, bez obzira što su ti eksperiment sa vrhunskim radiestezistima, u vrlo velikom procentu bili uspešni i zadivljujući (setimo se Aymora, Bletona, kasnije Mermeta i drugih) nauka nije mogla samo na osnovu statističkih podataka, a bez provjere do tada poznatim aparaturama i bez naučno postavljenih uslova priznati radiesteziju kao nauku. Sve naučne discipline podliježu toj proveri, pa se ne može uopće ozbiljno pomišljati o tome, dokle god taj uslov nije ispunjen. Uz to dolazi još i spoznaja, da se visak i rašlje ne okreću jednako ni kod priznatih radiestezista. Osim toga mnogi radiestezisti ispadaju kao neki vidovnjaci, jer obično nakon svog istraživanja kažu na pr.: "Na tom mjestu našao sam to i to!" To nije nikakav naučni pristup radu. Kad bi to bilo rečeno drugačije, na pr.: "Bilo bi dobro na tom i tom mjestu izvršiti istražne radove, da bi se ustanovilo postoji li to i to" to bi zvučalo već drugačije, mnogo bliže nauci. Mi imamo mnogo radiestezista, koji se bave dijagnosticiranjem bolesti na nekoj osobi, pa kaže: "Vi imate obolelu slezenu", a kad ga upitate, gde se na telu slezena nalazi, on će vam čak reći da ne zna. On će reći i koja je to bolest, ali sebe neće nikada poistovetiti sa šarlatanom. Jedan ovakav čovek može imati i vrlo visoku radiestezijsku sposobnost, ali on mnogo više šteti i struci i sebi i onome kojeg pregleda. Nemoguće je vršiti zdravstveni pregled, a da taj dotični ne poznaje anatomiju ljudskog tela, što ne znači da on, nakon što je nauči ne bi mogao raditi, ali u okviru koji mu za to radiestezija pruža, a to je da osjećajući manjak bio-polja, skrene pažnju onome koga se pregleda, da ode liječniku na pregled. Medicina je danas na visokom nivou i sigurno ima bolji način uz pomoć mnogo dijagnostičkih aparata da utvrdi pravu dijagnozu. Ja lično radiesteziju i kod drugih područja u kojima se primjenjuje smatram čistim istraživačkim radom i nikad nisam 100 % siguran da su podaci točni. Ima mnogo raznih pojava i u atmosferi i unutar zemlje koje vrlo često, a da mi to ne osjećamo utiču i te kako na rezultate. Svi mi pri našem radu moramo o tome voditi računa i tako se ponašati. Moram ovde ipak naglasiti, da pravi radiestezisti imaju u 80-90 % rezultate koji opravdavaju očekivanja. Obzirom na sve veći razvoj radiestezije u zadnje vreme, postoje već u razvijenijim zemljama instituti koji je proučavaju. Da u radiesteziji veliku ulogu osim fizičkog, ima psihički faktor, ne treba mnogo naglašavati. Na žalost to je danas jedna od glavnih zamerki radiesteziji sa strane nauke. Postoji već više teorija, koje se bave razjašnjenjem, od kojih je izgleda bliska teorija o titrajnim krugovima i rezonanciji, ali o tome će biti više govora kasnije. Moramo biti strpljivi. U svetu se rade već neki instrumenti, koji će moči mjeriti snagu radiestezijskih zračenja, a to je onaj prag, kojeg je potrebno preči, da bi se smestili u krilo nauke. Neka nas tješi to, da je radiestezija u svojoj istorija imala vrlo teških i mučnih razdoblja, da su je ometali i proganjali, a ona se je ipak ne samo održala do današnjih dana 55 nego je danas jača nego što je ikada bila. Iako se nauka i danas ustručava, mi joj se svakim danom polako, ali sigurno približavamo. setimo se koliko je vremena bilo potrebno akupunkturi da dođe u okrilje naučne medicine. Nismo daleko od toga.

Procitajte više >>>

Zdravstveni pregled ljudi

Poglavlje je iz knjige "Radiestezija I" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.

"Dijagnostika" Plan pregleda Da bi mogli sistematizirati pregled zdravlja čoveka, bilo bi dobro da već odmah u početku počnemo se učiti nekom redu kod našeg rada. Početnicima bih preporučio da se za prvo vreme, dok im to ne prijeđe u naviku, koriste slike iz Malog anatomskog atlasa, koji se može lako nabaviti u našim knjižarama. Ja bih preporučio da to rade ovim redom 1. Kosti 2. Somatski živčani sistem 3. Neurovegetativni živčani sistem 4. Krvotok 5. Krvna slika 6. Limfe 7. Unutrašnji organi 8. Mišići 9. Koža 10. Oči 11. Uši Anatomski nam atlas služi samo za bolju koncentraciju. Koncentriramo se na osobu koju pregledamo, zavrtimo visak u ruci i sa rukom kao antenom prelazimo levom rukom preko delova tela onoga koga pregledamo. S obzirom da se naša "dijagnostika" bazira samo na radijacijama koje primamo od pacijenta, samo je po sebi jasno da se dotični ne treba svlačiti. U literaturi sam našao, da dotični treba da sa sebe i iz džepova odstrani sve metalne predmete, međutim i bez da to čini, može se normalno izvršiti pregled zdravstvenog stanja. Kada sa rukom dođemo u predeo, gde se nalazi oboljelo mesto, visak će nam stati. Znači tu se nalazi poremećeno bio-polje. Na nama je samo još da nađemo o kojem se organu radi. Jasno ako smo koncentrirani na kosti, dobit ćemo znak oboljenja u tom području. Ako je to kičma, pregled ćemo vršiti na leđnom dijelu. Kako sve tegobe u kičmi, pa i predelu ruku i nogu dolaze uglavnom zbog nekih oboljenja između pršljena (međupršljenski prostori ili zglobovi), treba pregledati upravo njih jedan po jedan. U predelu kičme moramo znati da ima 32 pršljena, podijeljena u pet delova radi lakše orijentacije, tj. na vratni deo koji ima 7 pršljenova, grudni deo 12, slabinski 5, krstačni 5 (koji su srasli) te trtica sa 3-4 pršljena, koji su kod odraslih osoba srašteni. Dužnost nam je ustanoviti, koji pršljenski prostori nisu dobri. Na gornjim i donjim ekstremitetima pregledavamo zglobove. Treba se držati toga, da uvek pregledamo prvo desnu stranu tela, a onda lijevu. Pregledamo prvo rameni zglob, zatim lakatni, pa članak ruke i zglobove prstiju desno, pa levo. Zatim pregledamo karlični zglob, koleno, članak noge i zglobova prstiju na nozi, takođe desno pa levo. Imamo još pregledati kosti lobanje, desnu i lijevu ključnu kost, grudnu kost, lopatice i karličnu kost. Ako je sve u redu možemo pregledati još rebra, i kosti ruku i nogu da li na njima ima preloma. 53 Iza toga dolazi pregled centralnog nervnog sistema, tj. pregled desne i lijeve polutke mozga i mali mozak, pregled spojnih veza sa kičmenom moždinom i kičmu odozgor do kraja. Iza toga nerve koji vode iz kičme u ruke i noge. Kod pregleda krvotoka, prvo moramo pregledati srce i da li ima tu poteškoća., Treba ustanoviti da li se radi o pretklijetkama, klijetkama, zaliscima i mišićima srca. Nakon toga se pravi prvo arterijski a zatim venozni krvotok i to prvo najglavnije krvne puteve: aortu i arterije koje vode u razne delove tela i u svaki organ u njemu (mozak, srce, pluća, jetra, želudac, bubrege, creva itd.). Da li je krvna slika dobra ili nije, dobija se tako da se visak pita: " Je li broj crvenih krvnih zrnaca normalan?" Tako isto pitamo i za leukocite i za trombocite, a kasnije kod pregleda limfi i za limfocite. Limfne puteve, koji su zapravo odvodni kanali, kojima naše telo šalje otpadne materijale u limfne čvorove na pročišćavanje pregledamo kao i krvotok, ali se najviše koncentriramo na spletove limfnih čvorova, koji se nalaze na dosta mesta. Najvažniji su pazušni i preponski, a kod žena još i prsni. Pregled će dati samo odgovor, jesu li u redu ili nisu. Nikakve druge prognoze bolesti se ne sme davati. Treba uputiti liječniku da to on učini. Unutrašnje organe pregledamo redom. S obzirom da su jetra, slezena, gušterača i dr. žlezde, to ćemo ovde i njih obuhvatiti. Ako idemo redom odozgo prema dolje, prvo ćemo pregledati hipofizu, glavnu komandu svih žlijezda sa unutarnjim lučenjem, zatim epifizu, štitnjaču i timusnu žlijezdu. Nakon tog a pregledamo disajne organe: Nosnicu, grlo, dušnik, glasnice, bronhijalne grane desno i levo u plućima, a poslije toga desno pa levo plućno krilo. Kroz srce smo već pregledali krvotok. Dolazi još unutrašnjost srca, srčani zalisci i mišići. Zatim redom pregledamo sve ostalo: želudac, dvanaesterac, jetra, žučne vodove i kesicu, gušteraču, slezenu, creva - prvo tanko pa debelo, bubrege sa nadbubrežnim žlijezdama, uretere i mehur. Zatim kod žena maternicu, jajnike i jajovode, a kod muškaraca prostatu, testise i mokraćovod do vani. Prilikom pregleda najbolje je da neko zapisuje sve što se pronašlo. Na kraju pregledamo letimično mišiće odozgor do dolje, zatim kožni epitel i najzad svaki sinus posebno. Kod pregleda očiju i ušiju treba biti dobro koncentriran celo vreme baš na uho koje se pregleda ili oko, jer u protivnom lako dolazi do zamjene desnog za levo. Nakon izvršenog pregleda treba svakako upozoriti onoga koga smo pregledali još jednom da su to samo delovi tela, koji nam ne daju normalne radijacije i da je stoga dobro da dotični ode liječniku na detaljniji pregled ovih mesta, kako bi se ustanovilo da li se i o kojoj bolesti radi. Napomenuo bih još ovde da radiestezijski pregledi uočavaju čak i one slučajeve, koji nisu izazvali određene tegobe, koje tjeraju liječniku, da bi ovaj tada, nakon pregleda intervenirao Ovo nije jedini način na koji se radiestezijskim radom postavlja dijagnoza. Postoje i dijagnoze pomoću dijagrama u obliku krugova ili pomoću slikovitih predstava delova tela u anatomskim atlasima. To su već malo komplikovanije metode pregleda. Pokušajte sami sa iris dijagramom dra Georga Jakoba.

Procitajte više >>>

Ispitivanje namirnica i lekova pomoću radiestezije

Poglavlje je iz knjige "Radiestezija I" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.

Visak se može izvrsno upotrijebiti za izbor lekova koje uzimamo. Poznato je da lekovi propisani za istu bolest jednima pomažu, a drugima ne. Znamo da penicilin i antibiotici mnogim bolesnicima jako pomažu, dok kod drugih osoba mogu izazvati vrlo teške posljedice. Znamo da je danas mnogo ljudi alergično na neke lekove, pa ih ne smiju uzimati. Osim toga danas po mnogim kućama imamo male priručne apoteke, starih lekova koji su preostali od nekadašnjih liječenja, pa im je čak i datum upotrebe već prošao. Unatoč tome, često radi nedostatka vremena ili dugog čekanja kod liječnika za novi lek uzimamo one koji su preostali na kućnoj zalihi. Ne treba da napominjem da je to ponekad opasno. Osim toga vrlo je dobro poznato da se danas prska mnogo povrće sa raznim otrovnim insekticidima i fungicidima, koji su pravi otrovi. Da o voću i ne govorim. Danas skoro da se ne može na pijaci ni kupiti drugačije. Uživanje alkohola i kave, duhana i voćnih sirupa, te raznog konzerviranog povrća i voća dovodi nerijetko do probavnih smetnji. Rajčice čak bije glas da su neke čak i radioaktivne. Jedan moj prijatelj radiestezist mi je pričao, da pri kupovini na pijaci ispituje svaki paradajz sa viskom pre nego će ga staviti na vagu. Jedan ga je Makedonac potjerao: "Nemoj da mi tu bajaš, neću prodati ništa, bež odavde!" pre nego što upotrijebimo neki lek iz priručne apoteke, ili bilo koji drugi, dobro ga je staviti na stol i upitati visak: "Da li će mi ovaj lek koristiti?" i sačekati što će visak "reći". To isto vredi za sumnjive namirnice. Ipak ne treba uvek činiti to, da naime svaku šalicu kave ili gemišt ispitujemo. Ne treba preterivati.. Ali ako čovek ima bilo kakve probavne smetnje, dobro je i korisno pitati visak za savet.

Procitajte više >>>

Dijagrami u radiesteziji

Poglavlje je iz knjige "Radiestezija I" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.

Kao pomoćno sredstvo u radiesteziji već davno su se pojavili dijagrami. Oni su raznog oblika: kružni, polukružni, linijski. Kružni dijagrami su krugovi sa centrom u sredini iz kojega u svim smjerovima idu poluzrake do oboda kruga. Najjednostavniji je takav dijagram kutomjer, sa nanesenom podjelom na 400 gradi ili 360°. Naneseni gradi ili stupnjevi mogu imati podjelu u smjeru ili protivno od smjera kazaljke na satu. Naše je kojoj ćemo se podjeli prikloniti. Ako nam takav dijagram služi za izračunavanje postotka nečega, onda će nam svakih 100 gradi značiti 25%, 200 gradi 50%, 300 gradi 75%, a čitav krug 100%. Kod podjele na 360° bit će 90° jednako 25%, 180° - 50%, 270° - 75% a 360° - 100%. Ako nam na nekom kutomjeru pravi problem izračunavanje postotaka, možemo zalijepiti preko postojeće podjele na kutomjeru papir, na kome će biti označene podjele 10%, 20%, 30%... 90%, 100%. Prilikom rada s kutomjerom, on može biti nepomičan, a da mi olovkom i viskom prelazimo preko podjela, odnosno postotaka. Ako smo se mentalno dogovorili da visak na takvom iznosu postotaka stane, koji odgovara činjeničnom stanju, idemo lagano sa olovkom ili iglom u levoj ruci preko podjela, a desnom vrtimo visak i tražimo da nam dade postotak, on će stati na odgovarajućim postocima. Ako imamo pokretan kutomjer, pričvršćen sa iglom za stol u svom centru, zabilježit ćemo gde je nula izvan kutomjera. Sa viskom u desnoj ruci, koga smo zavrtjeli, a levom rukom lagano pokrećući kutomjer oko igle, visak će se u jednom položaju kutomjera zaustaviti. Koliko je to postotaka, pokazat će nam očitanje na oznaci, koja je bila kod početnog položaja nule. Jasno da treba paziti da se ne očita pravi postotak, kao dopuna do 100%. Treba vrlo malo vježbe za to. Treći i možda najlakši je način, da se iznad centra nepomičnog kutomjera drži visak, dok se sam ne počne micati i praviti različita kretanja, kružnice, elipse ili pravce, da bi se na kraju ustalio na jednom pravcu. Visak uvek vuče na jednu stranu, tako da se može očitati pravi iznos. Ovakav način očitavanja traži izvjesnu rutinu. Ovi kružni dijagrami su jako rašireni i specijalizirani za razne poslove. U inozemstvu se može kupiti veliki broj raznih izvedbi. U radiestezijskom RGS katalogu za 1981. godinu nabrojio sam ih dvadeset.. Razlika je samo u tome, da umesto stupnjeva stoji nešto drugo. Mogu to biti bolesti, mogu biti karakterne osobine, tablice kemijskih elemenata, tablice za intelektualnu nadarenost, zanimanja itd. Princip rada uvek je isti. Visak u centar i čekamo rezultat. Polukružni dijagrami služe istoj svrsi. Na linijskom dijagramu je nanesena skala kao što su podjele na linealu. Može se određivati krvni pritisak, gornji i donji itd.

Procitajte više >>>

Radiestezijski rad na geografskim kartama

Poglavlje je iz knjige "Radiestezija I" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.

Vrlo su nam često potrebne karte, da bismo mogli obaviti mnoge radiestezijske radove. Uzmimo jedan primjer: Na jednom, do sada neistraženom području, na kome nije bio radiestezist, iz daljine treba ustanoviti npr. da li ima tokova vruće vode. Uzmemo kartu pred sebe (ne treba je čak ni orijentirati prema sjeveru) i počnemo prelaziti prstom u jednom izabranom smjeru, s mentalnim dogovorom sa viskom, da svojim stajanjem "javi" da smo došli na takav tok. Zavrtimo visak i lagano prelazimo u raznim smjerovima prstom lijeve ruke, ili olovkom. Kad visak stane znak je da smo tamo. Sada kad smo na toku, treba pratiti kuda ide. Možemo sada ići s novim mentalnim dogovorom: da se visak okreće dok se prst pomiče po toku, a da stane čim smo izvan njega. ovde dolazi do izražaja sposobnost radiesteziste, da zadržava stalno prst na toku i da ne izađe iz njega. To je najviše stvar vježbe. Postepeno prekidajući rad, ucrtavamo tok na karti. Kad smo našli i završili jedan tok, tražimo novi, uz isti postupak. Ako želimo na karti pronaći konkretno ono što tražimo, možemo ići kvadrat po kvadrat na kvadratnoj mreži s pitanjem da li je tražena stvar u ovom kvadratu. Ako visak dade odgovor "ne" prelazimo na slijedeći, i tako dalje, dok se ne dođe na onaj u kojem visak daje odgovor sa "da". Ovaj kvadrat treba onda detaljno pregledati i naći mesto gde je. Za rad na kartama možemo upotrijebiti i donju graničnu crtu karte, koja ima smjer zapad-istok a zatim lijevu graničnu crtu, koja ide smjerom sjever-jug. Pomičemo lagano olovkom ili prstom po donjoj horizontalnoj osi kao apscisi (os y) i čekamo na kojoj će točki visak stati. Tu točku obilježimo. Zatim idemo po vertikalnoj osi (os ordinata x) i takođe čekamo gde će se visak zaustaviti. Zatim tražimo sjecište osi y sa osi x i tamo će biti ono što tražimo. To je način traženja pomoću koordinata. Ako su na rubovima karte upisane koordinate, moči ćemo očitati i koordinate točke (y, x). Jasno je da ovi radovi na kartama ili uopće bilo kakvi radovi iz daljine, trebaju biti na terenu kontrolirani. 49 Kako god se može raditi na daljinu, tako isto se mogu obavljati radovi u vremenu, zapravo izvan onoga što mi danas nazivamo vreme. Možemo se vratiti mentalno vremenski unatrag i promatrati s tog aspekta rad na karti. Ako želimo npr. znati gde je bilo korito rijeke Save pre npr. tisuću godina, visak će nam na karti pokazati. Moramo paziti da taj put u prošlost ne zamijenimo putem u budućnost. U budućnosti ne možemo raditi, jer je naša svijest, odnosno naša podsvijest nije doživjela. Prilikom posjeta Izložbi drevne kineske umjetnosti pokušavao sam određivati starost pojedinih izložaka. Bio sam iznenađen, jer su rezultati bili dosta bliski onoj starosti koja je naznačena. Razlike su neke bile, ali ni jedna u nekoj tisući godina. Obično su to bile stotine godina, koje nisu date za uzorke

Procitajte više >>>

Teleradiestezija - rad na daljinu

Poglavlje je iz knjige "Radiestezija I" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.

pre, prilikom razmatranja loma zrake kroz prizmu, vidjeli smo, da se radiestezijska zraka pojavila za srebro u intervalu od 1011 do 1017 Hz/sek. U literaturi sam našao da radiestezijska zraka dostiže čak do 1024 Hz/sek. To je ogroman broj titraja. Radi toga, ponavljam, u radiesteziji zapravo ne postoji daljina kao dimenzija. Signali iz bilo koje daljine su iste jačine, kao i oni koji su neposredno blizu nas. To nam omogućuje, da možemo obaviti mnoge radove iz daljine, a da ne moramo biti na licu mesta. Potrebna je samo oštra koncentracija na ono što radimo.. Ako nam neko nacrta plan svog stana, možemo mu na taj plan ucrtati tokove podzemnih voda. Znači, dovoljno je da se pribavi jedna geografska karta, da na njoj možemo otkriti mnogo toga što tražimo. To može biti neki objekt, tok podzemne vode, sakriveni predmeti. Može se čak prebrojiti i koliko vozila prođe nekom cestom koju ne vidimo (pogotovo ako promet nije jako velik). Na fotografiji osobe možemo odrediti kakvog je zdravlja ili raspoloženja, kakve ima sposobnosti, kakav polaritet, imunitet. Da li je zdrav, bolestan ili jako bolestan. Sve to iz daljine. Izgleda da slika ili karta služe samo za bolju koncentraciju. Može se sa planom grada na stolu pred sobom, pronaći izgubljene osobe. Pri radiestezijskim radovima na daljinu dobit će se dobri rezultati samo onda, ako su podaci koje smo primili točni. Ako pak neko pokuša proturiti netočne podatke, dobit će i netočne rezultate.

Procitajte više >>>