ZDRAVSTVENI PREGLED NA DALJINU Dolazimo u jedno vrlo zanimljivo i cudesno podrucje vršenja zdravstvenog pregleda na daljinu, tj. vršenja pregleda ljudi, koje nemamo pred sobom, koje cak nismo nikada vidjeli u životu, sa kojima nismo nikada razgovarali. Ovo podrucje spada u teleradiesteziju, tzv. radiestezijski rad na daljinu. U radiestezijskom smislu, sva živa i neživa bica isijavaju zracenja. Svaka živa i neživa stvar u prirodi zraci. Zracenja su titrajni valovi, koji imaju svoju frekvenciju. Frekvencija je broj titraja nekih valova u sekundi. Broj titraja u sekundi se oznacava u fizici poznatom jedinicom hercima (Hz). Elektricna struja koju koristimo ima 50 Hz. Dnevna svjetlost ima 10 do 10 Hz. Postoje i vece frekvencije, na pr. rendgenska zracenja ili 14 15 radioaktivna zracenja. Važno je kod toga spomenuti, da svaka radiostanica radi na tocno odredenoj frekvenciji i ne sme je mijenjati. Znaci svaka radiostanica je za sebe posebna jedinka, kad se radi o broju titraja. Svi ljudi u prirodi su isto neka vrsta emisione stanice. Svaki covjek je jedinka u prirodi, koja radi u jednom uvek istom broju titraja u sekundi (Hz). Znaci, svaki covjek ima svoj frekventni broj, koji je kod svakog pojedinca razlicit. Vidimo i u prirodi da se svi ljudi razlikuju kako po svom izgledu, tako i po svojim duševnim i intelektualnim osobinama. Svaki je covjek unikat. C ak i blizanci, koji su slicni jedan drugom kao jaje jajetu nemaju istu narav, ili glas ili rukopis. Titraji se odvijaju u tzv. titrajnin krugovima na sekundu. Da bismo se ubacili u neki titrajni krug, moramo stvoriti na neki nacin isti takav titrajni krug, sa istim brojem titraja na sekundu. Kad se postigne, da oba kruga titraju na jednakoj frekvenciji, dolazi do rezonance. Ova rezonanca rezultira time, da na pr. kod jedne radiostanice dobijamo govor ili glazbu. Aparat, koji nam u ovom slucaju omogucuje da se ubacimo u titrajni krug neke radiostanice je naš radio aparat. Mi pomocu njega, uz pomoc jednog promjenjivog kondenzatora mijenjamo broj titraja titrajnog kruga, te se tako ubacujemo u titrajne stalne krugove stanica koje slušamo. Kako sam vec rekao i svaki je covjek zapravo jedna emisiona stanica. Osim što je covjek emisiona stanica, on je pod izvjesnim okolnostima i prijemna stanica. S obzirom da su radiestezisti vrlo osjetljivi ljudi na zracenja, odnosno i titranja, oni se mogu isto kao i radioaparat ubacivati u frekventna podrucja. Drugim rečima, oni imaju u mozgu neku vrstu promjenljivog kondenzatora, kojim se ubacuju koncentracijom u frekventno podrucje tražene osobe. Poznato je da je covjecji mozak zapravo jedan kompjuter. Sada zapravo ostaje još da nademo frekvenciju na kojoj neko radi, da bi se mogli ubaciti u njegovo frekventno podrucje, zapravo njegove radijacije, ili njegov titrajni krug. Da bismo te radijacije dobili postoji više nacina. Ako je covjek koga želimo pregledati pred nama, nije problem. Tu su i njegove radijacije. Ukoliko on nije prisutan, mi te njegove radijacije moramo od nekuda dobiti. Ako tog covjeka pak poznajemo, a nije prisutan, opet je lako. Koncentracijom mentalnim putem, mi se lako ubacujemo u njegove radijacije. Ako pak tog covjeka ne poznajemo, onda njegove radijacije moramo dobiti preko njegovih stvari. To može biti njegova slika iz bilo kojeg doba njegovog života. To može biti deo njegove odjece ili obuce, koje je samo on nosio ili nosi, to može biti i jedno pismo, koje je on napisao. Sa tih stvari možemo "skinuti" radijacije uz pomoc viska. Pustimo da se visak iznad njih pokrece sve dok se potpuno zaustavi. To je znak da sa viskom možemo prici zdravstvenom pregledu na isti nacin, kao da je tu pred nama. Objašnjenje za to našao sam u literaturi. Kod slike, prilikom fotografiranja, kad se zastor fotokamere otvori, negativ ne hvata samo lik covjeka koji je pred njim, nego se u negativ "urezuju" i radijacije doticnog covjeka, a kasnije se prenose i na sve slike sa tog negativa. Osobne stvari i rukopis takoder nose radijacije osobe cije su. To je isti slucaj i sa slikom na televiziji. Može se dobiti zdravstveno stanje svake osobe koju vidite na ekranu. Mnogo puta sam se zabavljao kod gledanja starih crno-bijelih filmova, da odredim tko je živ, a tko nije, što izvrsno polazi za rukom. Osim zdravstvenog stanja pojedinca, može se ustanoviti takoder da li je neko ozracen i u kojem predelu tela, jer spava na toku štetnog zracenja. Takoder i ozracenja od rendgena ili radioaktivnog zracenja. Kod ova dva zadnja dva nije moguce cak izvršiti zdravstveni pregled, pre nego odstrane zracenja. Mogu posebno naglasiti da odlicno uspijevam pregledati ljude ako im cujem samo glas preko telefona. I to su osobne radijacije. Ostaje još jedino da razjasnimo jednu cinjenicu. Što u radiesteziji predstavlja daljina do osobe koju.pregledavamo. Opat Mermet u svojoj knjizi "Comment j' opere" (Kako ja radim) navodi da je svejedno da li je neko daleko 1m ili 1.000 km, da su radiestezijski signali jednako jaki. Kako se radiestezijski valovi šire sa titrajima do 10 Hz, to se ne treba iznenaditi da u 24 radiesteziji može biti da dimenzija daljina ne znaci ništa, Onaj trenutak, kad sa vrši pregled zdravstvenog stanja na daljinu dobijamo kao rezultat njegovo zdravstveno stanje toga trenutka. Što je sa pregledom mrtvih osoba. Na pr. nakon neke nesrece poginuo je jedan covjek. Dobili ste njegovu sliku i treba vidjeti njegovo sadašnje stanje. Nitko vam nije rekao da je poginuo. Prvo cete ustanoviti da visak ne radi, stoji, ako rukom predete preko slike, odnosno odmah se zaustavi ako ga zavrtite. Znaci radijacija nema, izgubile su se sa slike onog trenutka kad je nastupila smrt. Pokušavao sam da dobijem njegovo stanje nakon što se udes dogodio i smrt nastupila. Prilikom pada jednog helikoptera ustanovio san, koje su povrede dobili oni koji su bili u njemu, ali nisam do sada uspio dobiti potvrdu svojih rezultata. Znam jedino, da me je takav pregled izvanredno zamorio. Kakav je tu mehanizam bio aktiviran, da bi se to dobilo ne znam, ali u literaturi se spominje ta mogucnost, mogucnost povratka u prošlost i promatranje sa tog stanovišta. Uostalom ovakav pregled nije toliko važan. Ostavimo mrtve na miru. ovde je bilo rijeci samo o zdravstvenom pregledu ljudi. Kako je s pregledom zdravstvenog stanja životinja, posebno domacih životinja: konja, krava, svinja, pasa, macaka, peradi, ptica? Kako je to kod ljudi, tako i kod životinja potrebno je poznavati njihovu anatomsku gradu i funkcije svih njihovih organa. Ako se to vrši bez toga, onda je svaki takav pregled manjkav i nesiguran. Ovakav radiestezijski pregled dobro je obavljati u prisutnosti lekara veterinara.
Covjecji organizam je vrlo komplikovan stroj. Sve ovo što je do sada napisano u do sada danom zdravstvenom pregledu covjekovog tela nije sve, što bi se moglo pregledati i treba poslužiti kao osnova za mnogo detaljniji pregled, pod pretpostavkom, da se taj deo poznaje u detalje u anatomskom smislu, kao i u djelovanju. To više ukazuje na to, da bi ovaj nacin zdravstvenog pregleda odgovarao najviše lijecnicima, koji poznaju svaki deo tela o kojem se pri pregledu radi. Što god se više u sitnice poznaje organ koji se pregleda, to ce i detaljniji biti rezultati. Naravno da je ovo što je dano po poglavljima u ovoj knjizi shematizirano radi toga, da se dobije nacin, na koji treba izvršiti pregled zdravlja jednog covjeka i da ce onaj koji cešce na tome radi naci mnogo jednostavniji i brži nacin pregleda, ne držeci se sheme, koja je dana ovde. Svatko treba pronaci svoj put. Jedan potpuni pregled ne bi smio trajati duže od dvadeset minuta. Barem meni nikada više ne treba. Nije ni ovaj nacin koji sam izložio za zdravstveni pregled jedini nacin na koji se to radi. Medutim, bilo kako da se radi, za ovaj nacin pregleda nisu se ipak dobro pokazale rašlje. Visak je mnogo prikladniji radi toga, jer ostavlja jednu ruku slobodnu, koja nam služi kao antena. Nacin rada koji sam prikazao je u prednosti nad drugim staticnim metodama, kada se sa viskom u stanju mirovanja pokušavaju dobiti kružnice, elipse ili njihaji, koji nešto znace. Abbe Mermet i Kirchner dali su cak brojeve (šifre) kretanja za pojedine bolesti, ali uz napomenu, da drugi ljudi mogu imati i druge brojeve za pojedine bolesti. Vec ovo tumacenje vodi u izvjesnu nesigurnost, a pogotovo se kosi sa današnjim medicinskim shvacanjima. Koncentracija pri radu na zdravstvenom pregledu ima kao lošu posljedicu psihicki umor, ukoliko se radi sa više pacijenata za redom, pa se stalan, kontinuiran rad na tome ne preporucava. U stranoj literaturi se dosta propagira jedan drugi poseban nacin dijagnostike, tzv. iris-dijagnostika. Dr. Georg Jakob u svojoj knjizi Das medizinische Pendelbuch (Medicinska knjiga o radu sa viskom) daje princip dijagnosticiranja ovom metodom, kao i izbor najboljih lekova. Rad se vrši na radijalnim dijagramima, slicnim irisu (Sl. 54 i 55). Visak se postavi u centar kruga u stanje mirovanja sa mentalnim dogovorom sa viskom da pokaže o kojoj se bolesti radi. Iskljucujuci bilo kakvu sugestiju, ceka se da visak pocne njihati. Nakon kraceg vremena on ce se zanjihati dajuci uvek isti pravac, koji nam u dijagramu pokazuje o kojoj se bolesti radi. Ukoliko je visak u pocetnom položaju trom, tj. on stoji, vrlo se slabo njiše, treba ga u tom slucaju zanjihati ravno od sebe, tj. prema gornjem vrhu kružnice i ostaviti ga da on nakon kraceg vremena zauzme njihanje u jednom pravcu, koji se ne miljenja i onda ocitati vrstu bolesti. Tko se želi bolje uputiti u ovaj nacin dijagnostike, treba svakako nabaviti spomenutu knjigu od Dr. Georga Jakoba. * Ova knjiga nije napisana zato da stvori neki kadar radiestezista - specijalista za ovu vrstu pregleda, nego da objasni kako se taj pregled treba obavljati i što treba poznavati onaj, koji bi se htio tome posvetiti i u tome usavršavati. Da bi ovakav nacin pregleda pacijenata odgovarao lijecnicima koji imaju radiestezijsku sposobnost, ne bi trebalo u to sumnjati. Za pozdraviti je to, da se neki od lekara pokušavaju ukljuciti u ovo podrucje rada. Ova knjiga je i upozorila na moguce štete ako ovaj radiestezijski pregled zdravstvenog stanja prekoraci uobicajene norme rada, dajuci nestrucne dijagnoze. Ona treba da ukaže i na štetne posljedice, koje mogu nastupiti radi nestrucnog ponašanja pojedinaca.
Poglavlje je iz knjige "Radiestezija II" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.
Covjecji organizam je vrlo komplikovan stroj. Sve ovo što je do sada napisano u do sada danom zdravstvenom pregledu covjekovog tela nije sve, što bi se moglo pregledati i treba poslužiti kao osnova za mnogo detaljniji pregled, pod pretpostavkom, da se taj deo poznaje u detalje u anatomskom smislu, kao i u djelovanju. To više ukazuje na to, da bi ovaj nacin zdravstvenog pregleda odgovarao najviše lijecnicima, koji poznaju svaki deo tela o kojem se pri pregledu radi. Što god se više u sitnice poznaje organ koji se pregleda, to ce i detaljniji biti rezultati. Naravno da je ovo što je dano po poglavljima u ovoj knjizi shematizirano radi toga, da se dobije nacin, na koji treba izvršiti pregled zdravlja jednog covjeka i da ce onaj koji cešce na tome radi naci mnogo jednostavniji i brži nacin pregleda, ne držeci se sheme, koja je dana ovde. Svatko treba pronaci svoj put. Jedan potpuni pregled ne bi smio trajati duže od dvadeset minuta. Barem meni nikada više ne treba. Nije ni ovaj nacin koji sam izložio za zdravstveni pregled jedini nacin na koji se to radi. Medutim, bilo kako da se radi, za ovaj nacin pregleda nisu se ipak dobro pokazale rašlje. Visak je mnogo prikladniji radi toga, jer ostavlja jednu ruku slobodnu, koja nam služi kao antena. Nacin rada koji sam prikazao je u prednosti nad drugim staticnim metodama, kada se sa viskom u stanju mirovanja pokušavaju dobiti kružnice, elipse ili njihaji, koji nešto znace. Abbe Mermet i Kirchner dali su cak brojeve (šifre) kretanja za pojedine bolesti, ali uz napomenu, da drugi ljudi mogu imati i druge brojeve za pojedine bolesti. Vec ovo tumacenje vodi u izvjesnu nesigurnost, a pogotovo se kosi sa današnjim medicinskim shvacanjima. Koncentracija pri radu na zdravstvenom pregledu ima kao lošu posljedicu psihicki umor, ukoliko se radi sa više pacijenata za redom, pa se stalan, kontinuiran rad na tome ne preporucava. U stranoj literaturi se dosta propagira jedan drugi poseban nacin dijagnostike, tzv. iris-dijagnostika. Dr. Georg Jakob u svojoj knjizi Das medizinische Pendelbuch (Medicinska knjiga o radu sa viskom) daje princip dijagnosticiranja ovom metodom, kao i izbor najboljih lekova. Rad se vrši na radijalnim dijagramima, slicnim irisu (Sl. 54 i 55). Visak se postavi u centar kruga u stanje mirovanja sa mentalnim dogovorom sa viskom da pokaže o kojoj se bolesti radi. Iskljucujuci bilo kakvu sugestiju, ceka se da visak pocne njihati. Nakon kraceg vremena on ce se zanjihati dajuci uvek isti pravac, koji nam u dijagramu pokazuje o kojoj se bolesti radi. Ukoliko je visak u pocetnom položaju trom, tj. on stoji, vrlo se slabo njiše, treba ga u tom slucaju zanjihati ravno od sebe, tj. prema gornjem vrhu kružnice i ostaviti ga da on nakon kraceg vremena zauzme njihanje u jednom pravcu, koji se ne miljenja i onda ocitati vrstu bolesti. Tko se želi bolje uputiti u ovaj nacin dijagnostike, treba svakako nabaviti spomenutu knjigu od Dr. Georga Jakoba. * Ova knjiga nije napisana zato da stvori neki kadar radiestezista - specijalista za ovu vrstu pregleda, nego da objasni kako se taj pregled treba obavljati i što treba poznavati onaj, koji bi se htio tome posvetiti i u tome usavršavati. Da bi ovakav nacin pregleda pacijenata odgovarao lijecnicima koji imaju radiestezijsku sposobnost, ne bi trebalo u to sumnjati. Za pozdraviti je to, da se neki od lekara pokušavaju ukljuciti u ovo podrucje rada. Ova knjiga je i upozorila na moguce štete ako ovaj radiestezijski pregled zdravstvenog stanja prekoraci uobicajene norme rada, dajuci nestrucne dijagnoze. Ona treba da ukaže i na štetne posljedice, koje mogu nastupiti radi nestrucnog ponašanja pojedinaca.
Poglavlje je iz knjige "Radiestezija II" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.
0 comments:
Постави коментар