06 јануар 2012

Uticaj štetnih zračenja na faunu i floru

Još u davno vreme osetili su ljudi da se na izvesnim mestima loše osećaju ako borave dugo vremena na njima. Možda su naši pra-pra preci imali "šesto" čulo pa su se sklanjali sa takvih mesta, kao što to još i danas čine neke životine. Poznato je da pas beži sa takvog mesta, i ako je prisiljen da se stalno kreće po tom toku, vezan na lancu, da spava na njemu, on kao i čovek lako oboli. 

Sećam se slučaja iz Pule, gde mi je vlasnik jednog psa rekao da mu pas, iako je već dugo kod njih, čim se pusti sa lanca koristi priliku da pobegne od kuće i ne vraća se po nekoliko dana, a kad se vrati svežu ga na staro mesto i to se ponavlja. U zadne vreme je pas jako bolestan, daju mu i neke lekove, ali ne pomaže. Palo mi je na pamet, da bi to moglo biti zato, što pas ima ležaj na štetnom zračenju. Išao sam to pregledati i našao da tok zračenja, širok dva metra zahvaća u potpunosti negovu kućicu. Molio sam vlasnika da mu premesti kućicu na bolje mesto, pokazao sam mu gde je to, i on je to učinio. 

Poznato je i to da krave, ako u štali imaju svoje ležajeve na štetnim tokovima prestaju davati mleko, konji gube boju dlake, mršave i ugibaju na ovim tokovima. Kad se maknu sa tih tokova nastupa poboljšanje, ali čim ih se ponovno vrati na staro mesto, opet poboljevaju. Obično su takve životine sterilne. Slično je i sa svinjama, kozama, ovcama, peradi i golubovima. Spavanje na štetnim tokovima ne šteti mačkama. Ove se čak na takvim mestima dobro osećaju i traže ih. Zato je već u narodu poznata izreka: "Ne spavaj tamo, gde mačka spava." Štetna zračenja "vole" i pčele i mravi. U zoološkim vrtovima je ustanovljeno da su životinje kao lavovi, tigrovi, kenguri, majmuni i mnoge druge uginule od raka, što se obdukcijom utvrdilo. Ptice su vrlo osetljive na štetna zračenja. Pregledom mnogih gnezda našlo se da ni jedno nije bilo izgrađeno na nekom takvom toku. Radi toga se i smatra da su kuće na kojima rode prave gnezda, zdrave kuće. Gnezda lastavica se takođe ne nalaze na bilo kakvom štetnom toku koji dolazi od podzemnih voda. 

Od drveća samo su velike sekvoje neosetljive na ovakva zračenja. U našim šumama je to hrast. On strada samo ako se nalazi na jako štetnom ukrštanju dveju tokova. Bukve jako stradaju, vrlo su osetljive. Zato postoji takođe Izreka: "Izbegavaj hrast bukvu traži!" Bukva na toku ne doživi uobičajenu starost. Ovakvo bolesno drveće se u šumama prepoznaje po svom izgledu. Na kori se pojavljuju neuobičajene kvrge, kora često otpada, grane se suše. Voćke takođe lako oboljevaju na ovim tokovima. Kad sam boravio u Puli kod jednog agronoma, pokazao mi je tri stabla višnje Sve tri su bile iste sorte, sve tri su imale velike krošne i sve tri su jedna do druge posađene. Sve tri zaedno procvetaju i prolistaju, ali samo dve od njih donose plodove, a na trećoj oni svi opadnu. To se ponavlja sedam godina uzastopce, te je agronom odlučio da ovu poseče, jer od nje nema nikakve koristi. Izašli smo u voćnjak i našao sam širok tok podzemne vode ispod korena te višnje, koji je išao dalje na jednu krušku kojoj se je vrh već počeo sušiti. Breskve su voćke koje ne podnose da rastu na ukrštanju dveju štetnih zračenja i brzo uginu. Voćari već znaju, da na mestu gde je uginula breskva ne treba saditi novu. Stoga je za preporučiti, kod osnivanja plantaža voća da se uposli radiestezist koji bi ustanovio i pokazao gde idu jaki štetni tokovi podzemnih voda, kako bi se ova mesta izbegavala. Kod povrća naročito su osetljivi na zračenje krastavci, karfiol koji izraste mekan i rasut, slabe čvrstine. Manje je osetljiv paradajz i grašak.  

Poglavlje je iz knjige "Radiestezija III" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.

0 comments:

Постави коментар