05 јануар 2012

Izrada nacrta štetnih zračenja po stanovima

Radi izrade nacrta štetnih zračenja u stanu potrebno je kao prvo imati nacrt stana kojeg pregledamo. Merilo nacrta može biti 1:100 (1 cm = 1 m) ili 1:50 (1 cm = 0,5 m). Vrlo često ovakvi nacrti postoje, naročito kod vlasnika porodičnih kuća ili etažnih stanova. Već prilikom prijave pregleda nekog stana moramo svakako pitati, da li naručilac pregleda poseduje takav nacrt. Ako ga ne poseduje, onda ga treba sam ili preko nekog prijatelja, koji se u to razume, obično su to geodeti, građevinari i arhitekte dati, da ga oni naprave. Skice stana, sa rasporedom prostorija nisu za to pogodne, niti dovoljne, pa makar da imaju upisane sve dimenzije. Praviti nacrt nekog stana ne spada u radiestezijski rad. Ako se pregled vrši u porodičnoj kući, onda je najpovoljnie, da to bude ona etaža u kojoj se nalaze spavaće sobe. Prilikom pregleda stana potrebno je imati jedan veći i jedan manji trokut sa centimetarskom podelom. Vrlo dobro će nam poslužiti hemijska olovka sa četiri boje. Uz to treba imati običnu olovku, kao i bar tri olovke u boji: crvenu, plavu i zelenu. Mekana gumica za brisane. Za rad na lociranju zračenja po sobama, potrebno je imati čelični metar, najbolje dužine 5 m. Radi lociranja pravaca Hartmanove ili Keri-jeve mreže, potreban je i bolji kompas. On će nam dobro poslužiti i za postavljane radiestezijskih zaštitnih ploča, radi blokiranja štetnog zračenja od podzemnih voda, ukoliko se u pojedinom stanu pokaže da usled nepovoljnih tokova zračenja u sobama nije moguće naći povoljno mesto, na kojem bi se moglo postaviti ležaj, a to je da bi došao izvan uticaja štetnih zračenja od podzemnih voda. Od radiestezijskog pribora treba imati rašlje i bar dva viska odgovarajuće težine (jedan rezervni ukoliko nam se prilikom rada prekine vrpca na kojoj visi visak). Najbolje su se kod rada pokazale rašlje od čelične žice 0,5 - 0,9 mm preseka, savijene u petlju. Mogu se upotrebiti i druge vrste rašalja: račvaste rašle u obliku slova V, ili pravougaone rašlje, tzv. "L" antene. Rašle su nam potrebne za pronalažene toka, i da nam grubo pokažu u kome se pravcu proteže tok. Visak nam je potreban, s obzirom da on daje preciznije osovinu toka zračenja, nego rašlje, da pronađeni tok pratimo kroz celi stan, i ustanovimo mesto gde taj štetni tok napušta stan. Prilikom razgledavanja nacrta stana, moramo pronaći prema rasporedu u stanu jedan pravac, od prvog zida pa do poslednjeg zida u stanu. Kad smo po tom pravcu ucrtali sve tokove na koje smo naišli, koristimo drugi pravac, približno okomit ovome prvom, da u tom pravcu pronađemo preostale tokove. Ako je taj drugi pravac nedovoljan da bismo bili uvereni da smo pronašli sve tokove, treba izabrati i treći pravac. Ova tri pravca, ako su dobro postavljeni dovoljni su da reše pitanje svih štetnih tokova u kući. Osim ova dva do tri pravca sa rašljama se pretraže svi ležajevi, kao najvažnija mesta u kući, da se ne bi eventualno neki tok "sakrio". 

1.       Tražene tokova štetnog zračenja od podzemnih vodotoka i geoloških pojava 

A sada prelazimo na iznalaženje štetnog zračenja od podzemnih voda, pravca njihovog toka, širine traka zračenja i negovog polariteta. Spomenuto je već pre da tokovi štetnog zračenja mogu imati električni naboj pozitivan (+), negativan (-) i neutralan (±). U stranoj literaturi naići ćemo na izraze "desno zakretajući“ ili "desno cirkularan" tok, što znači tok zračenja, koji ima zakretni moment u desno (u smeru kazaljke na satu) a mi ga jednostavno zovemo pozitivnim (+) tokom. Analogno je da negativan (-) tok ima zakretni moment levo (levo cirkularan), dok je tok ± neutralan, ali najštetniji, jer se u njemu vrši pražnjenje "+" i "-" toka, pa obično ima i najveću štetnost. U njemu verovatno postoji brza izmena "+" i "-" zračenja. U drveće na ovom toku najčešće udaraju gromovi. Prilikom polaska postavimo se u točku A sa rašljama u ruci, sa mentalnom konvencijom da tražimo tokove štetnih zračenja, koja su opasna za ljude u kući. Čekamo da rašlje naprave jedan okret, što je znak da smo se ubacili u frekvencije štetnih tokova i da možemo poći sa traženjem. Držeći rašlje ispred sebe, na poznati način idemo polagano u I pravcu pregleda, duboko koncentrisani na ono što tražimo. Kad smo došli u točku B, osetio se nagli trzaj rašalja, a zatim jedan-dva okreta, znak da je došlo do rezonance i da smo upravo na toku. Menjajući horizontalno položene ruke sa rašljama, u položaj jedne ruke iznad druge, rašlje će se pokrenuti u jednom pravcu i stati. Najistureniji vrh petlje pokazaće nam približan tok zračenja. Ako radimo sa pravougaonim rašljama, one će nam se na toku ukrstiti. Račvaste (V) rašlje će se trgnuti prema gore ili prema dole, a ako držimo jednu ruku iznad druge, vrh ovih rašalja usmeriće se u pravcu zračenja. Kad smo našli mesto zračenja, uzimamo u ruku visak i sa njim sledimo tok zračenja prvo na desnu stranu smera sve dok ne nađemo na krajnjem zidu stana mesto gde tok zračenja napušta stan. To bi bila tačka C na zidu. Da bismo je mogli preneti na nacrt stana potrebno je izmeriti ili dužinu a ili dužinu b. To se vrši čeličnim metrom na cm tačno i mere pribeleži na papir neko ko nam pomaže pri merenju. Često će se desiti da je dužu liniju u stanu (b) lakše izmeriti nego kraću liniju (a). Zatim se vratimo u tačku B pa tok pratimo u suprotnom smeru, dođemo do točke D i sada izmerimo točku D prema uglu sobe i dužinu C. Pomoću merila, koje imamo pri ruci nanesemo tačke C i D preko točke B čiju poziciju možemo takođe izmeriti i dobijemo pravac osovine nađenog štetnog toka, Još nam ostaje da izmerimo širinu toka zračenja, koju možemo dobiti sa viskom, okomito na osovinu toka i izmeriti pomoću metra. Polaritet toka dobijemo mentalnim putem. Uz pomoć viska pitamo da li je polaritet pozitivan (+). Ako visak daje odgovor da nije, pitamo da li je negativan. Ako ni to nije, onda je jasno tok neutralan (I). Treba izvršiti još jednu kontrolu na isti način. Zatim u merilu nanesemo širinu toka, a prema polaritetu sa odgovarajućom bojom: crvenom za pozitivni, plavom za negativni, a zelenom za neutralni, ucrtamo rubne granice toka. Kad smo to završili, upišemo na kraju ucrtanog toka njegovu širinu u cm i polaritet. Time smo ucrtali prvi tok kojeg smo pronašli u kući. Zatim nastavljamo po I. smeru pregleda traženje novih zračenja i umeravamo ih na isti način te dobijamo tačno u merilu nove tokove u kući u tačkama E, F. Od tačke F do kraja smera (tačka G) nismo otkrili nikakvo štetno zračene. Sada prelazimo na pravac II.(od točke H) i ponovno na isti način tražimo štetna zračenja. U tački I ponovno uzimamo smer toka zračenja i dolazimo do tačke J, merimo dužinu od ugla (koja nam je povoljnija). Potom ponovno od tačke I pratimo smer do tačke K. Merimo i širinu toka i ustanovljavamo polaritet novog toka. Na isti način dobijamo sve ostale tokove u stanu. Kad smo ucrtali sve tokove u nacrt stana, dobro ih je odgovarajućim bojama u vrlo bledoj nijansi obojiti. Međutim još nije sve gotovo u vezi tokova. Sva zračenja u stanu nemaju jednak intenzitet štetnosti. Da bi mogli uspoređivati tokove po štetnosti potrebno je izvesti jednu mentalnu operaciju. Zamislimo da je ovaj pregledani stan centar jednog kruga, koji ima 500 metara radijus. Jasno je da u ovom krugu ima veliki broj štetnih tokova, daleko više nego što ih imamo u stanu. Ako se mentalno koncentršemo na ovaj neodređeni broj štetnih tokova u ovom području i pretpostavimo mentalno jednu skalu štetnosti koja ide od 1 do 10 s tim da nam u tom području koeficijent 1 imaju tokovi koji imaju najmanju štetnost po stanare u pregledanom stanu, a koeficijent 10 najštetniji tok u tom području, onda ćemo stavljajući prst na pojedini nacrtani štetni tok, na upit "Kolika je štetnost ovog toka?" dobićemo pomoću viska neki koeficijent od 1 do 10. Zatim prelazimo na drugi tok, nađemo njegov koeficijent štetnosti i tako redom za sve štetne tokove u kući. Dobićemo nekoliko koeficijenata štetnosti, zapravo toliko koeficijenata koliko imamo tokova. Već nakon malo više iskustva u pregledu stanova opazićemo da "+" i "-" tokovi najčešće imaju koeficijente štetnosti 1 do 5, dok oni "±" imaju znatno više, svakako između 5 i 10. Ove "±" tokove nazivamo teškima. Ukoliko prilikom ustanovljavanja koeficijenta štetnosti crvenog (+) ili plavog (-) toka ustanovimo da imaju koeficijent veći od 5, potrebno ga je ponovno na ustanovljenom toku preispitati, da nije "±" i obratno: ako je "±" tok pokazao koeficijent štetnosti manji od 5, treba ga isto tako preispitati da nije zamenjen polaritet, tj. da je umesto "±" trebao biti "+" ili "-" To se vrlo brzo napravi. Sada kada imamo koeficijente štetnosti svakog pojedinog toka, opazićemo i to da svi pozitivni ("+") tokovi nemaju isti koeficijent štetnosti nego da se razlikuju. Takođe i "-" tokovi, kao i "±" tokovi ako ih ima više. Jasno je da je od dva toka sa različitim koeficijentom štetnosti manje opasan onaj koji ima manji. Ukrštanja dva toka su štetnija po zdravlje nego sami tokovi. Može se uzeti da ona nose štetnost, koja se dobija zbrajanem koeficijenata štetnosti tokova koji se ukrštaju. Budući da u globalu muškarci imaju vrlo izražen "+" a žene "-" polaritet, teoretski ne bi smeo biti "+" tok štetan muškarcima, a "-" tok ženskim osobama. Analogno kao i kod električne struje: ako spojimo dva "+" vodiča ne dešava se ništa. Kad spojimo dva "-" vodiča opet se ne dešava ništa. Ali, ako spojimo "+" sa "-" vodičem nastaće kratki spoj. To se isto dešava u telu, kad se spoji sa suprotnim polaritetom toka. Tok "-" (teški tok) je štetan za oba pola, jer se u njemu samom vrše česta pražnenja, koja utiču i na muškarce i na žene. Tok "+" nastoji promeniti polaritet dipola ćelija kod žena a "-" tok kod muškaraca, dok organizam svom silom nastoji sačuvati svoj normalni polaritet. Ova borba se odigrava celo vreme dok se organizam nalazi u području delovanja ovog toka. Kako je krevet mesto gde se ljudi dosta zadržavaju, to su ta mesta i najopasnija. Ostali tokovi štetnog zračenja od podzemnih voda, kojih ima ne samo u stanu, nego svugde kuda se krećemo ne predstavljaju veću opasnost. Prelazeći stalno preko tih tokova mi se čas punimo čas praznimo, a to ne izaziva teže posledice. Ako kreveti stoje dugo godina na ovakvim štetnim tokovima, onda se kod ljudi koji u njima spavaju počinju javljati zdravstvene teškoće. Organizam usled svakodnevne borbe sa tokom, u nastojanju održavanja normalnog polariteta u ćelijama organizma se postepeno iscrpljuje. Štetan tok je stalan, a što je jači intenzitet štetnosti toka, to on i jače utiče na promenu naravnog, prirodnog polariteta. Gubitak polariteta u organizmu ima kao posledicu slabljenje prirodnog imuniteta, kada je pak ovaj slab otvorena su vrata za sve bolesti, pa i za kancerogena oboljenja. Nakon što smo na nacrtu štetnih zračenja uneli sve tokove štetnih zračenja u stanu, njihovu širinu i polaritet, obavili smo najglavniji deo posla. Pre su spomenute mnoge mreže i mrežni sistemi koji uglavnom dolaze u obliku kvadratnih ili kubnih sistema, od kojih su do sada najbolje opisane i istražene Keri-jeva i Hartmanova mreža. Keri-jevu mrežu sam spomenuo prie Hartmanove, jer prema dosadašnjim istraživanjima ova je mreža, naročito njeni čvorovi opasnija od Hartmanove mreže i njenih čvorova. Sva je sreća, da ni čvorovi Keri-jeve, niti čvorovi Hartmanove mreže nisu svi štetni. Prema tome osim onih, pre ucrtanih tokova štetnih zračenja od podzemnih voda, mogu se ustanoviti i linije i čvorovi Keri-jeve i Hartmanove mreže. U ovu svrhu potreban nam je bolji kompas. Za tražene ovog zračenja vrlo je prikladna tzv. Lecher-antena. Ova vrsta rašalja ima kliznu skalu sa podelom. Klizač se postavi na broj koji odgovara traženju Keri-jeve mreže, a onda je postupak kao i kod običnih rašalja. 

a)      Konstrukcija Keri-eve mreže u stanu 

Kod običnih rašalja prilikom traženja Keri-jeve mreže moramo se koncentrisati na to da tražimo trag zračenja ove mreže. Prilikom hodanja sa rašljama, one će pokazati trzajem prema gore ili dole, ili sa ukrštanem krakova kod pravougaonih rašalja ( L antena ). Tu ćemo stati (tačka A - sl. 20). Sa viskom ćemo ustanoviti širinu trake, a onda ćemo u sredinu trake postaviti kompas da bismo ustanovili pravac SZ-JI. Pružanje trake možemo pratiti u prostoriji u kojoj radimo i tamo gde ta traka seče okomite ravnine suprotnih zidova, odmerimo od uglova sobe, na isti način kako smo to radili kod merenja za nađene tokove (točke B i C). Tako dobijamo jednu traku Keri-jeve mreže, koju možemo ucrtati u nacrt. Nazovimo je prvim osnovnim pravcem mreže. Zatim pođemo po tragu zračenja sa rašljama u ruci na pr. (A→B) sa mentalnom konvencijom da tražimo čvor Keri-jeve mreže. Neka nam rašlje pokažu da je to točka D. Preko viska dobićemo je li taj čvor pozitivan (+) ili negativan (-). Uz pomoć rašalja dobićemo približno okomit pravac na dužinu BC. To je dužina EF. Kad smo to ucrtali, dobili smo dva osnovna pravca Keri-jeve mreže. Sada nam je lako konstruisati na nacrtu stana ostale delove mreže, znajući da su dužine kvadrata Keri-jeve mreže 3,5 m. Od tačke D na pravac BC i EP nanosimo po 3,5 m i 0,5 m za traku. Ako smo dobili da je u D čvor -, onda su drugi naizmenično "+" pa "-" itd. Čvorovi "+" su oni koji nabijaju (produžuju RR), a negativni "-" čvorovi su oni koji prazne (skraćuju RR). Reakcione linije ponekad se ne seku pod pravim uglom (radi geoloških prilika). 

b)      Konstrukcija Hartmanovemreže u stanu 

Konstrukcija Hartmanove mreže obavlja se isto kao što se to radilo kod Keri-jeve mreže. I ovde nam dobro dođe kompas, s obzirom da se Hartmanova mreža pruža pravcem sever-jug (magnetski). Idemo po stanu sa mentalnom konvencijom da tražimo jedan od osnovnih pravaca Hartmanove mreže, koji ide pravcem sever-jug. Počine se npr. u tački A. U tački B rašlje su se trznule i javile nailazak na jednu od osnovnih linija Hartmanove mreže. Sa kompasom iz točke B odredimo sever, i to je prvi osnovni pravac kojeg možemo slediti i viskom do tačaka C i D. Širina pravca uticaja Hartmanove mreže je cca 20 cm. Ako je merilo nacrta 1:100, to širina traka Hartmanove mreže je 2 mm prema našoj geografskoj širini. Razmak između dveju susednih traka Hartmanove mreže je u pravcu S-J približno 2,0 m (u našim područjima). Sada tražimo prvi čvor mreže, ponovno sa rašljama idući na pr. po dužini B C. U tački je dobili smo trzaj rašalja, tj. našli smo jedan od čvorova Hartmanove mreže. Odmah ispitamo koji je polaritet čvora. Neka nam je visak pokazao da je negativan ("-"). Zatim iz čvora E, pomoću viska pratimo pravac zapad-istok. Pravac će nešto odstupati od magnetske osovine zapad-istok kao na slici. Razmak između traka u pravcu sever-jug za naše prilike iznosi 2,0 m, a zapad-istok 2,5 m. Od točke je (koju merimo od zidova konstruisanu celu Hartmanovu mrežu u stanu. Kad bismo naneli na jedan nacrt stana sve tokove zračenja od podzemnih voda, te ove obadve mreže, nacrt bi bio jako išaran, nepregledan. To se vidi na, gde je sve ovo nacrtano. Da ne spominjemo da bi tu mogle doći još mreže Peyré-a, Wittmanna, te Benkerov kubni sistem i dr., tako da bi to bio nacrt koji će malo tko razumeti. Slika 22. Mreža štetnih zračenja iz podzemlja sa nanesenom Hartmanovom i Keri-jevom mrežom, te štetnim čvorovima tih mreža S obzirom da i Kerijeva i Hartmanova mreža postaje patogena samo pod izvesnim meteorološkim uslovima i uslovima promena uticaja zemaljskog magnetskog polja, dovoljno je da se u nacrt unesu samo mesta štetnih čvorova obe mreže, jer oni deluju najviše patogeno. Zato prilikom traženja štetnih čvorova Hartmanove ili Kerijeve mreže, treba se koncentrisati pri radu sa rašljama na iznalaženje štetnih, a ne svih čvorova jedne i druge mreže. Na ovakvom nacrtu teško se je snaći, a naročito onima čie se stanove pregleda, jer njih i zanimaju samo ona mesta u kući gde postoji štetnost dužeg ili dugog boravka, prvenstveno ležajevi. U knjizi Pendel ist erlenbar, Band II, od G. Hürlimann, na str. 132 i 133 data su dva nacrta pregleda stanova koja je napravio profesionalni radiestezist dipl. ing. Oberberger, koji je osim štetnih zračenja iz podzemlja dao Benkerov sistem  (uključena Hartmanova mreža), ali bez Kerijeve ili Vitmanove mreže. Na nacrtu zatim unesemo sve ležajeve u stanu i dobija se tačna slika da li neko spava na nekom od štetnih tokova ili štetnim čvorovima Hartmanove ili Kerijeve mreže. Kad je to gotovo daje se predlog novog smeštaja ležaja, te mesta gde se dugo boravi u stanu, kao na pr. za stolove i stolice na kojima se sedi radi učenja, zatim za stolce za klavirom pa i za fotelje sa kojih se svakodnevno gleda TV-program. Osim štetnih tokova zračenja iz podzemlja ucrtana su i zračenja od globalnih mreža u obliku štetnih čvorova, koji mogu biti pod izvesnim uslovima patogeni.

Poglavlje je iz knjige "Radiestezija III" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.

0 comments:

Постави коментар