OKO (Oculus) Oci primaju vidne podražaje koji nam dolaze iz vanjskog okolnog podrucja u obliku slika, koje se na mrežnici stvaraju svake pedesetine sekunde i nestaju da bi ponovno primili novu sliku. Na taj nacin, slicno kao u kinu dobijamo pokrete u prirodi. Oko sacinjava ocna jabucica (Bulbus oculi), te ocni živac (Nervus opticus) kao i pomocni mišici, krvotok i pomocni živci. Ocna jabucica (Bulbus oculi) sastoji se iz rožnice (Comea), šarenice (Iris), zjenice (Pupilla), lece (Lens crystalina), staklovine (Corpus vitreum), bjeloocnice (Selera), žilnice (Chorioidea), mrežnice (Retina) i vidnog živca (Nervus opticus). Osim toga na ocnoj jabucici nailazimo na pet mišica za pokretanje ocne jabucice. To su gornji i donji ravni mišic (Musculus rectus superior i H. rectus inferior), srednji ravni ocni mišic (M. medialis), koji se nalazi sa nosne strane, vanjski postrani ocni mišic (M. rectus lateralis) te gornji kosi ocni mišic (M. obliquus superior). Ovi mišici mogu pokretati ocnu jabucicu gore-dolje, desno-levo i ukoso. Impulse za pokretanje ocne jabucice daje pokretacki ocni živac (N. oculomotorius). Osim toga postoji i cilijarno telo (Corpus ciliare), koje pomocu cilijarnog mišica (M. ciliaris) utjecu na podešavanje lece na daljinu ili blizinu. To se dogada vecim ili manjim ispupcenjem ploha lece. Cilijarni mišici izlucuju tekucinu, koja regulira tlak i toplinu unutar ocne jabucice. snabdevanje ocne jabucice krvlju vrši se preko arterija i vena koje bogato opskrbljuju žilnicu.
Prilikom pregleda ociju nije nam dovoljno ustanoviti samo da li je desno ili levo oko bolesno, nego treba naci i što u tom oku nije dobro. Jasno je da radi toga treba poznavati anatomiju oka, tj. pojedinih delova, kako je gore naznaceno; što znaci da se vizuelno (ili preko anatomske slike oka) koncentriramo na rožnicu, zatim šarenicu, zjenica, lecu, staklovinu, zatim predemo na ovojnice: bjeloocnicu, žilnicu, mrežnicu pa ocni živac. Iza toga pregledamo jedan po jedan okulomotorni mišic, nerve, cilijarno telo. Koncentraciju treba zadržati vrlo oštro, jer se lako mogu zamijeniti levo za desno oko, ako ona popusti. najpre, kao što smo to i do sada radili, uzimamo u pregled desno pa levo oko. Upozoravam ovde, da radiestezijski pregled ne može ustanoviti da li se radi o kratkovidnosti ili dalekovidnosti, još manje da ce odrediti potrebnu dioptriju. Ovo treba i može ustanoviti samo lijecnik. Takoder ne treba ulaziti u dijagnozu bolesti. Dovoljno je konstatirati o kojem se oku radi i koji njegov deo ne daje normalne radijacije.
Poglavlje je iz knjige "Radiestezija II" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.
Prilikom pregleda ociju nije nam dovoljno ustanoviti samo da li je desno ili levo oko bolesno, nego treba naci i što u tom oku nije dobro. Jasno je da radi toga treba poznavati anatomiju oka, tj. pojedinih delova, kako je gore naznaceno; što znaci da se vizuelno (ili preko anatomske slike oka) koncentriramo na rožnicu, zatim šarenicu, zjenica, lecu, staklovinu, zatim predemo na ovojnice: bjeloocnicu, žilnicu, mrežnicu pa ocni živac. Iza toga pregledamo jedan po jedan okulomotorni mišic, nerve, cilijarno telo. Koncentraciju treba zadržati vrlo oštro, jer se lako mogu zamijeniti levo za desno oko, ako ona popusti. najpre, kao što smo to i do sada radili, uzimamo u pregled desno pa levo oko. Upozoravam ovde, da radiestezijski pregled ne može ustanoviti da li se radi o kratkovidnosti ili dalekovidnosti, još manje da ce odrediti potrebnu dioptriju. Ovo treba i može ustanoviti samo lijecnik. Takoder ne treba ulaziti u dijagnozu bolesti. Dovoljno je konstatirati o kojem se oku radi i koji njegov deo ne daje normalne radijacije.
Poglavlje je iz knjige "Radiestezija II" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.
Нема коментара:
Постави коментар