U današnje doba razvitka tehnike, naročito u području prenosa električne struje na velike daljine, sve su zemlje, pa i naša prožete gustom mrežom dalekovoda. Radi prenosa električne energije na veće i velike daljine, potreban je visoki napon, koji će ovu električnu struju preneti na određene daljine. Što je daljina do koje treba poslati električnu struju veća, time je i napon veći. Znamo da se električni napon meri u voltima. Obična struja, koju kod kuće koristimo ima 220 volti. Za veće daljine imamo i veće napone (5 KV, 10 KV, 20 KV, 35 KV, 110 KV, 220 KV, 380 IT - IV -1000 Volti). Povećanje napona proporcionalno dužini prenosa vrši se radi gubitka energije na putu. Oko svakog provodnika javlja se električno polje delovanja. Jasno je, da što je vodič elektriciteta pod većim naponom, to je i električno polje jače, tj. deluje na većoj udaljenosti od samog vodiča. S obzirom da kroz ove vodove teče naizmenična struja, to možemo govoriti o naizmeničnom elektromagnetskom polju. 110 KV provodnik ima jačinu polja od jednog kilovolta po metru u blizini provodnika, od toga jedan procent u udaljenosti od 30 - 50 metara (prema H.L.W. Königu). Ustanovljeno je ipak da jačina polja nije u svim pravcima jednako delotvorna, jer prirodno elektromagnetsko polje to remeti. Kod prolaza jednog dalekovoda većeg napona (110 KV, 220 KV) kroz vinograde, u jesen se može primijetiti kako na jednom delu loze, koje je blizu pravca dalekovoda opada lišće pre nego na drugim delovima. Ako su pak košnice sa pčelama u elektromagnetskom polju delovanja 35 KV dalekovoda, počinju se ponašati drukčije nego što rade one koje u njemu nisu. Postaju nasrtljive i znaju se međusobno uništavati u istoj košnici, pa na kraju usmrte i samu maticu. Već je odavno poznato da TV-ekrani zrače štetno i da nije dobro stajati ili sediti u blizini ekrana, jer se nakon toga osjećaju ljudi umorno, štetna udaljenost od ekrana do gledaoca je uglavnom oko 5-10 dužina dijagonale TV-ekrana. U našim trgovinama namještaja često susrećemo u krevetima blizu mesta gde se drže glave radio aparate. Dokazano je da oni izazivaju jake glavobolje, ako se spava u takvim krevetima, pa čak i onda kada taj radioaparat nije upaljen. Prestaje biti štetan samo u slučaju ako se utikač izvadi iz utičnice. Štetnost Zemaljskog magnetnog polja u odnosu na čovječji organizam ispitivali su u SAD. Biološko djelovanje nije nikad objavljeno i drži se u tajnosti, kao vojna tajna. Kada su počeli leteti prvi sateliti, pratioci njihovog leta su opazili, da se na vezama javljaju veće ili manje smetnje i to su objašnjavali smetnjama, koje dolaze od putanja planeta, koje tom prilikom ostavljaju trag u obliku magnetosferičkog repa, koji je vrlo dugačak, i koji otežava veze sa satelitom. Čak i Mesec ima takav rep. Zemlja, kao planeta, ima svoje magnetsko polje, koje za cjelokupni život ima veliki značaj. Ono hvata zračenja od Sunčevih oluja i provodi ih prema zemljinim polovima, gde se radi toga javlja polarna svjetlost. Prilikom toga dolazi do promena zemljinog magnetskog polja i ionizacije vazduha, a iz toga slijedi i uticaj na život ljudi na zemlji. Magnetosfera Zemlje, nazvana prema Van Allenu, koji je to otkrio "Van Allenovim prstenom" ili "Van Allenovim pojasom" štiti nas od uništenja, do koga je već više puta moglo doći od prvih postanaka života na Zemlji do danas. Svetlost sa Sunca, koja se kreće brzinom od 300.000 km/sek, dostiže površinu Zemlje za nepunih osam minuta. Sunčeva oluja je hiljadu puta sporija i iznosi samo 300 km/sek. Čestice sunčevih oluja se sastoje iz 80% protona i 20% elektrona. Ove čestice, koje imaju i svoju težinu, kad ne bi bile odvedene ka zemljinim polovima mogle bi dovesti do katastrofe na Zemlji. Ipak, i pored toga, one utiču na magnetsko polje na celom području oko Zemlje i to na vodene molekule u atmosferi i polariziraju ih. To je upravo razlog zašto su biološki sistemi magnetski orijentisani. Radi toga postoji u telu jedan odnos između promena zemljinog magnetskog polja i izmene materija u telu. Položaj tela kod spavanja u pravcu zemaljskog meridijana, tj, glava na severu, noge prema jugu utiče na povećanje stvaranja eritrocita u vreme spavanja, a time i do poboljšanja zdravstvenog stanja. Često, prilikom razgovora sa ljudima dobijam direktno pitanje: "Da li spavanje u drugom smeru osim u pravcu sever-jug dovodi do oboljenja." Moj je odgovor upravo kao gore: da je preporučljivo spavati u smjeru sjever-jug, ali da i drugi položaji ne dovode do oboljenja. Kad bi to bio slučaj, da je jedino zdravo spavanje glava prema sjeveru, noge prema jugu, moralo bi građenje kuća i stanova biti u pravcu sjever-jug, a znamo da to nije, i da je to nemoguće provesti. usled instaliranja mnogih električnih aparata, koji oko sebe stvaraju elektromagnetsko polje u mnogim kućama, ustanovama i fabrikama, dolazi do poremećaja u polarizaciji ćelija organizma, a time i do zdravstvenih tegoba. Danas se bar kod nas ne poklanja odgovarajuća pažnja, i malo se radi na sprečavanju ovih zračenja. Mnogo je trafostanica (110 KV, 35 KV) u blizini stambenih zgrada i fabrika, pa čak i u stambenim zgradama gde stanari imaju ispod svoga stana instaliranu 5 - 10 KV trafostanicu. Javljaju se teške zdravstvene tegobe usled toga, ali to do danas nije regulisano nikakvim zakonom, a propisi su vrlo manjkavi. Ako se radi pregleda obrazuje i neka komisija sastavljena od elektro-stručnjaka, oni sležu ramenima, te nastoje uveriti stanara da mu ne preti sa te strane nikakva opasnost. Zamena stana ne rešava ovakve teške probleme. U Beču je jedna bolnica, za zaštitu od ovih zračenja utrošila 30 miliona šilinga. Danas je već sigurno utvrđeno da rendgenski i TV aparati, pa čak i automobili mijenjaju prirodnu polarizaciju kod čoveka, pa utiču i na hormonalne poremećaje.
Šta je to magnetizam, danas se ne zna isto kao što se ne zna što je to svetlost. Mi ih znamo koristiti, ali zašto oni tako djeluju to ne znamo. Zemlja se sastoji od jezgra, koja je pod vrlo velikim pritiscima i sa temperaturom do 3000°C i zemljinog omotača, koji je izgrađen od čvršćih materijala, pod manjim pritiskom i malom temperaturom. Geofizičkim merenjima ustanovilo se, da se oni kreću različitim brzinama prilikom rotacije Zemlje. Ovo dovodi do usporavanja, a usporavanje do gubitka magnetske snage. Gubitak zemljine magnetske snage u zadnjih 150 godina iznosi oko 6%. Ako bi to bilo tačno, onda bi za oko nekih 2000 godina trebalo da nestane zemljin magnetizam, a time i zemaljsko magnetno polje. S obzirom da bez ovog magnetskog polja nije moguć nikakav život na Zemlji, to bi do toga vremena izumro sav život i biljaka i životinja, te bi i Zemlja postala mrtvi planet. Prema ispitivanju starosti slojeva Zemlje, uzimali su se dielovi jezgra iz dubokih bušotina i pokušalo odrediti kad su oni nastali, kao i kakva su njihova magnetska svojstva u odnosu na promjenu dubine od površine Zemlje. Zemlja je stara otprilike oko 4,5 milijarde godina. Zemljino magnetsko polje se prema rezultatima ispitivanja jezgra jako promenilo u tri navrata i to: pre 3, pre 2,5 i pre 0,5 milijardi godina, a to je upravo nastalo kod naglog usporavanja unutrašnjeg zemaljskog omotača. Uzrok ovom usporavanju mogli bi biti udari većih meteora i meteorita u pravcu koji je suprotan rotaciji Zemlje oko svoje osi. Prema tvrdnjama naučenjaka, Zemlja je imala čak pet Meseca, koji su je pratili, ali su se četiri srušila na Zemlju. Svaki dan pada na Zemlju oko 100 tona malih meteorskih stena. Bez obzira na sva proučavanja Zemljinog magnetskog polja, ono je u vezi uticaja na živa bića još uvek premalo istraženo.
Нема коментара:
Постави коментар