ZRAČENJE

Poglavlje je iz knjige "Radiestezija I" koja je delo radiesteziste Smaila Dubravića.

čovek je već početkom života na ovoj zemlji bio svjestan da stoji pod nekim prirodnim utjecajem iz njegove svakodnevne okoline. Prvo što je osjetio svojim čulima, to je bilo svjetlo. Opazio je vrlo brzo da je uzrok toga vezan za Sunce, a i za mjesec. Kad su oni bili prisutni na nebu bio je dan ili po noći mjesečina. Spoznao je brzo da ta svjetlost utiče na njega, pa može mnogo bolje vidjeti i zapažati sve što se događa oko njega, nego po mraku. Opazio je zatim da Sunce osim svjetlosti daje i toplinu, a to nije slučaj kad Mjesec svetli. Došao je onda do spoznaje, da tu toplinu šalje Sunce a ne Mjesec. Osjetio je na vlastitoj koži, da ta toplina od Sunca može u izvjesnim prilikama da izazove opekotine. Prvi ljudi nisu znali što je zračenje, ali su naučili da se prema tim zračenjima pravilno postave. Prethistorijski ljudi osjećali su i druge vrste zračenja, koja su instiktivno spoznali da su štetna, pa su se, kao što mnoge životinje isto čine, uklanjali sa takvih mesta. Ljudi prolazeći kroz historiju, povećavanjem kulture i civilizacije postupno su gubili tu moć oseta. Mi danas, krajem XX stoljeća znamo o zračenjima mnogo više. Tome je doprinjeo razvoj nauke. Stvoreni su mnogi aparati, koji mogu mjeriti mnoge vrste zračenja, ali i pored toga ostalo je još vrlo mnogo neriješenih pitanja, vezanih uz razne vrste zračenja, koja zapažaju danas svi, a još će proći dugo vremena, da nauka svojim novim pristupima, ta pitanja riješi. Vrlo dobro znamo da ptice selice odlaze po tisuću kilometara daleko, na svoja stara mesta i vraćaju se nakon nekog vremena natrag i tako stalno. Poznato je da i pčele lete i više kilometara od košnice i sigurno se ponovno vraćaju natrag. Uzmimo selidbu jegulja, koje veći deo života provode u slatkoj vodi, a kad imaju 4-7 godina silaze u more, gde ih susreću mužjaci i prate tisućama kilometara daleko, čak blizu Bermudskih otoka gde se mrijeste i ugibaju. Mlade jegulje odlaze odmah natrag na zapad, dolaze do Evrope i ulaze u slatke vode. Ima još vrlo mnogo nerješenih problema, ali vjerojatno se radi o radijacijama. Mi danas znamo da zračenja imaju svoje valne dužine, odnosno svako zračenje ima svoj određeni broj titraja u sekundi. Poznato je i naučno dokazano da dnevno svjetlo, koje je rezultat slaganja spektralnih boja ima 1014-1015 Hertza/sek. Mi danas znamo za čitav niz zračenja oko nas, kojima smo svake sekunde izloženi, koje vrši jak utjecaj i na naše zdravlje i na raspoloženje. Poznato je da nas iz kozmosa stalno bombardiraju kozmički zraci. Kad ne bi bili zaštićeni od atmosfere, koja apsorbira vrlo veliku količinu kozmičkih zraka, mi ne bismo mogli ni opstati. Atmosfera stvara zaštitu, koja odgovara sloju olova debelom 90 cm. Ipak kozmičko zračenje koje probija ovaj sloj je dovoljno da izvrši ionizaciju zraka sa 1-2 iona po cm2 /sek. Do nastajanja ovih iona dolazi usled radioaktivnog zračenja tla i kod električnog pražnjenja kod stvaranja munja. Iz proučavanja kozmosa, došlo se do saznanja da i Sunce i Mjesec i svi planeti emitiraju mikrovalna zračenja. Emisije Saturna su jake skoro kao one od Sunca, koje dolaze na Zemlju. Osim ovih postoje i mikrovalna zračenja iz dalekih galaksija. Sva ova mikrovalna zračenja imaju veliki utjecaj na živo biće i žive materije na Zemlji. Osim raznih vrsta mikrovalnih i ostalih zračenja iz Svemira ima i veliki broj raznih zračenja iz tla. Mikrovalna zračenja iz tla ne prouzrokuju nikakve tjelesne i nervne štete. Toplinsko zračenje iz tla leži u infracrvenom području i imalo je i ima veliki značaj u geološkim zbivanjima. Ovo zračenje ne dolazi od usijane magme, nego je rezultat radioaktivnog raspadanja molekula u tlu, koje uzrokuje isijavanje termičkih neutrona. Ova polja zračenja iz kozmosa i Zemlje su uzrok da se sva živa biča i materije, bilo to organskog ili neorganskog porijekla nalaze u titrajima vrlo visoke frekvencije. Frekvencija je obilježje svake materije. Znači: svaka materija ima zapravo svoj titrajni krug, koji je stalan. 38 Elektromagnetsko polje zračenje iz Zemlje i kozmosa ima veliki utjecaj na život živih bića i biljaka. Ono djeluje na ćelije organizma, pri čemu dolazi do promjene molekularne strukture i polarizacije unutar ćelija organizama a time se istovremeno aktivira sistem žlijezda sa unutarnjim lučenjem, koje pokušavaju dovesti tjelesne procese u nove uslove ravnoteže. Pojačano zračenje dovodi do poremećaja u radu žlijezda i opskrbi hormonima, obrazuju se tumori. Da su za obrazovanje tumora vrlo značajni čvorovi mreža dokazao je Dr. med. Manfred Curry i Dr. Hartmann i drugi. Drugi pak liječnici (Dr. Lukey i dr.) dokazali su da se razna oboljenja, leukemija, upala srčanih mišića,razna reumatska kao i kancerozna oboljenja često javljaju iznad tokova podzemnih voda. usled djelovanja mikrovalnog zračenja vodeni dipoli ćelija organizma postavljaju se ukoso, prema radijacijama i time sprečavaju normalan tok iona. Poznato je da sunčeve pjege jako utiču na život živih bića na Zemlji. Drvo sequoia gigantea, doživljava starost preko tisuću godina. Prilikom sječe ovog drveća opaženo je da su godovi (godišnji prstenasti prirast drveta) različito debeli. Kad se uspoređivalo debljinu godova sa aktivnošću pjega, opazilo se da su najdeblji godovi bili baš onih godina kad su sunčeve erupcije bile najjače. Prema tome jedna prastara sequoia je mogla poslužiti za proučavanje vremena u prošlosti na našoj planeti. Sa erupcijama na Suncu vezani su i mnogi ratovi u prošlosti i politička zbivanja. Sovjetski učenjak A. Čijevski je napravio statistiku i ustanovio, da se ciklus sunčevih aktivnosti odigrava skoro svakih jedanaest godina. On je vezan i na pojavu velikih epidemija i pandemija na Zemlji, kao i na broj samoubojstava. Prilikom trajanja erupcija na Suncu, dolazi do smetnji i na radio i televizijskim vezama. Potresi na Zemlji, kako su dokazali Japanci, imaju vrlo često takođe vezu sa sunčevom aktivnošću. Titraji elektromagnetskih valova od 10 Hz , koja su izmjerena na tlu, kako je dokazao Dr. Willibald Undt, profesor bečkog univerziteta (1973. god.), vrlo povoljno utiču na čoveka, njegovo raspoloženje i njegovu kreativnost, tj. djeluju vrlo povoljno na ćelije čovekovog organizma. Kako dolazi do ovih elektromagnetskih valova u području od 10 Hz. Oni se javljaju u području između Zemlje i njene ionosfere. Tu se događaju pražnjenja usled munja koje sijevaju. Procjenjuje se da svake sekunde na zemaljskoj kugli sijevaju munje 500- 600 puta u sekundi. Munje dovode ovaj prazni prostor između zemljine površine i ionosfere u rezonantno stanje, što znači da stvaraju i 10 Hertza titraje. Ipak, to se ne događa svaki dan i u svako vreme. Kod naglog nailaska oluja, pada ova frekvencija na samo 2 Hertza, pa se tada ljudi osjećaju vrlo loše. Prilikom električnih pražnjenja dolazi do ionizacije, koja može biti pozitivna i negativna. Negativni ioni utiču na čoveka da se dobro osjeća, dok ga pozitivna ionizacija čini neraspoloženim i loše utiče na zdravstveno stanje organizma. Ruski naučenjaci su otkrili da ljudi duže žive ako su na višoj nadmorskoj visini, a američki pak to, da se broj negativnih iona povećava sa nadmorskom visinom tla. Pa i kod nas su kao oporavilišta važili tereni sa višom nadmorskom visinom (zračne banje). Ljudi žive pod utjecajem istosmjernog električnog polja, koje nije statično nego se mijenja. Izolinije električnog polja jednake jakosti prate liniju terena i na njemu izrađenih objekata (slika) 39 Osim ovog istosmjernog električnog polja imamo i naizmjenično električno polje, kojeg stvaraju mnogi dalekovodi (380 kV, 220kV, 110 kV, 35 kV, 20 kV, 10 kV, 5 kV) pa i niskonaponske mreže i mnogi električni uređaji i naprave. Iako su ova naizmjenična polja diskontinuirana, radi guste mreže dalekovoda, vodova i uređaja, ipak pokrivaju velika područja kojim se kreću živa bića, te tako vrše utjecaj na njih. Poznato je da TV - ekran zrači i da to loše utiče na prisutne, ako nisu dovoljno daleko od njega. Radio-aparat koji stoji u spavaćoj sobi u blizini glave može izazvati glavobolju, čak ako nije uključen, ako se zamijene faza i nula u priključku. Znači treba biti isključen kabel koji ga spaja na utičnici. Zemlja (kao i sve druge planete) ima svoje magnetsko polje, koje vrši različite utjecaje na život na Zemlji. Kao prvo ono "hvata" sunčeve oluje, koje dopiru do njega, odvodi ih prema polovima gde se javljaju kao polarna svjetlost. Intenzitet ovih oluja ovisi o snazi pojava sunčevih pjega. I pored "odvođenja" prema polovima, dolazi jednim dijelom do bombardiranja Zemlje sa korpuskulama, koje djeluju na magnetsko zemljino polje i to na molekule vode i vrše u njoj polarizaciju. Radi toga dolazi do polarizacije u sveukupnom biološkom životu na Zemlji, a time djeluje na izmjenu tvari u živim organizmima. Normalnu polarizaciju ljudi mijenjaju mnoge naprave, koje srećemo u redovitom životu. To mogu biti rentgen aparati, aparati za radioaktivno zračenje, aparati za zavarivanje i veliki broj drugih. Malo se radi na zaštiti normalnog zemljinog magnetskog polja, koje održava normalan život na našoj planeti. Što je to magnetizam, naučno još nije riješeno, kao što nije riješeno što je to toplina, elektricitet, svetlo i mnogo drugoga. Svi su izgledi da to neće biti uskoro razjašnjeno. ovde treba spomenuti zračenja koja dobijamo od tri mreže: 1. Hartmanove, 2. Curry-jeve i 3. Reinchard- Schneiderove, koje poput mreže obavijaju cijelu zemljinu kuglu i na koje ćemo se posebno kasnije osvrnuti. Osim toga zračenja dobijamo i od geoloških rasjeda, do kojih je došlo pucanjem i pomicanjem slojeva zemljine kore, te od zračenja koja dolaze od šupljina u tlu (špilje, kaverne). takođe od rudnih ležišta i od tokova podzemnih voda. Tome će biti posvećena nova poglavlja. Na kraju ovog poglavlja možemo ukratko rezimirati: celi život na Zemlji odigrava se pod utjecajem raznih zračenja, od kojih su neka za odvijanje životnih procesa organizama neophodna za život i korisna, a neka štetna. Ona nam dolaze sa tri strane: iz atmosfere, iz Zemlje i iz naše okolice (sa strane).